petak, 27. rujna 2019.

Kristina Mlakić | Dunav priča priču


Nebesko plavetnilo zaustavilo se i taj put
Nad začaranim gradom
A, Dunav je potajno špijunirao
          Dvoje mladih na klupi spava.

Sunce je granulo iznenada
I od svoje siline
Prodrlo kroz putne oblake
A, niz Dunav
Prostrlo se žutih zraka sjaj;
          Dvoje mladih zaljubljeno se gleda.

Nestrpljivi oblaci
Žurno su pokrili sunčev pogled
I sigurno se smjestili
Dok Dunav je već imao priču;
          Dvoje mladih brisalo si suze.

Spustila se noć
I zvijezde su zasjale nebom
Pokazujući ponosno kraljevski mjesec
Klupa je zjapila prazna
          Dok savladala je skromna tišina.

Lagano se iz duboke daljine
Prišuljalo i svitanje
Dunav je sve brže tekao;
          Dvoje zaljubljenih nijemo se gledalo.

Nebo se ozbiljno smrklo
Nad gradom zavladala kiša,
Dunav je naglo zastao
I nekako tužno se smirio;
Nježan poljubac. Klupa. Raj.
          Osmijeh. Suze. Kraj.

Nema komentara :

Objavi komentar