Mala knjižnica s velikim programom – povodom 45. obljetnice Knjižnice Vjekoslava Majera (otvorena 27. studenog 1973.)

Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.

Mala knjižnica s velikim programom – povodom 45. obljetnice Knjižnice Vjekoslava Majera (otvorena 27. studenog 1973.)

                  

                    "Male radosti su prave radosti i samo one mogu pružiti mir duši. 

                      Od velike radosti se izgara, od malih radosti se gori".

                                                                     Vjekoslav Majer

                                                                      Iz romana "U utrobi Zagrebačke gore", Samobor, 1941.

Novozagrebačka Knjižnica Vjekoslava Majera u Zapruđu otvorena je prije 45 godina, pa je 45. obljetnica posebno svečano proslavljena u toj Knjižnici na Meštovićevom trgu. Značajno je da je  književnik Vjekoslav Majer kao stanovnik Zapruđa dao inicijativu da se u prostoru za građane tog naselja – u tadašnjoj mjesnoj zajednici Zapruđe osnuje knjižnica koju je stručno uredila Gradska knjižnica, na čijem je čelu u to vrijeme bila legendarna direktorica Vera Mudri- Škunca. Sam Vjekoslav Majer osobno je ključem otvorio vrata knjižnice 27. studenog 1973. uoči tadašnjeg državnog praznika a uz to je bila postavljena prigodna izložba. Prva direktorica ovog malog ogranka u Zapruđu bila je Smiljka Udovičić, prof.  koja se trudila da se od jedne odnosno dvije zaposlene osobe za nekoliko godina razvije tim od sedam djelatnika, zatim da se otvore vrata korisnicima čitav dan i da knjižnica djelujeuvijek u skladu s knjižničnim standardima usprkos neadekvatnom premalenom prostoru od svega 88 kvadratnih metara. Treba još reći da je književnik Vjekoslav Majer stanovao u Trumbićevoj 12. i kao susjed često dolazio u obližnju knjižnicu, a kada je 4. prosinca 1975. godine umro knjižnica je pokrenula postupak o imenovanju – pa je uskoro godine 1976. dobila ime po ovom za mnoge "najzagrebačkijem" pjesniku koje i sada s ponosom nosi.

Tako se na neki način njegova plinska laterna o kojoj pjeva u svojoj antologijskoj pjesmi – s povijesnog i romantičnog zagrebačkog Gornjeg grada – s Griča spustila u Novi Zagreb i dalje širi svoj neugasli sjaj oko kojeg se skupljaju vjerni članovi i korisnici u potrazi za knjigom.

Knjižnica je otvorena s oko 3.000 knjiga dok danas ima preko 38.000 svezaka.Uz to što od samog otvorenja ima veliki broj članova (sada je upsano preko 7.000 članova) i veliku frekvenciju posudbe, tu su se u ovih četiri i pol desetljeća održavale brojne raznovrsne aktivnosti kao što su književni susreti, priredbe, lutkarske predstave, kvizovi, izložbe, satovi lektire, radionice za korisnike i to za sve građane - velike i male, za najmlađe, djecu vrtićke dobi i učenike te za odrasle korisnike različitih zanimanja i stručne spreme od studenata do umirovljenika. Svi su oni s radošću dolazili u "svoju knjižnicu" posuditi knjigu ili su se obratili stručnoj knjižničarki u  potrazi za informacijom, sjeli bi u mali  čitaonički prostor listajući  novine, dnevni tisak i časopise (nabavlja se 13 naslova), a dolaskomnove tehnologije tu su i računala. A iznad svega našli su članovi i svi koji su bar jednom ušli u ovaj mali hram kulture susretljivo osoblje s kojima su mogli porazgovarati pa  knjižnica postaje za sve Zapruđance i ostale korisnike knjižnične usluge ugodno mjesto, danas bi rekli - ova mala knjižnica postaje postaje "dnevni boravak", ustvari drugi dom u atmosferi prijateljstva.

Knjižnica Vjekoslava Majera je bila i ostala malo žarište kulture na ovom području Novog Zagreba, oduvijek, od svog osnivanja do danas  - to je "mala knjižnica s velikim programom" kao što je u uvodnom pozdravnom govoru rekla Tihana Rašeta,prof.  sadašnja voditeljica Knjižnice Novi Zagreb, knjižnične mreže sa središnjom područnom knjižnicom u Travnom i pet ogranaka od kojih je jedan i ova knjižnca u Zapruđu, mjesto u kojem je obilježen 45. godišnji jubilej.

Posebno je značajno da ova Knjižnica u središtu Zapruđa ima staklene izloge u kojima se svih godina njena postojanja izmjenjuju raznovrsne likovne izložbe. Neko vrijeme je djelovala galerija pod nazivom "Izlozi" pa su tu izlagali svoja djela najveća imena kao što su likovni umjetnici Ferdinand Kulmer, Dubravka Babič, Ivo Šebalj, Miroslav Šutej i mnogi drugi a u doba voditeljstva dr,sc. Anđelke Galić u katalozima je predgovore pisala lpoznata ikovna kritičarka Ljiljana Domić. Važan je bio ne samo visoki umjetnički nivo, najčešće akademskih slikara koji su bili predstavljeni već i eduktivni karakter jer građani, posebno učenici i djeca nisu trebali ući u knjižnicu već su prolazeći  kroz opskrbni centar na putu do škole, dječjeg vrtića, doma zdravlja a u blizini je banka i pošta morali  proći pokraj  knjižnice i njenih izloga u kojima se još svaki mjesec izmjenjuju izložbe, uvijek tematski zanimljive i atraktivne.

Osim svega toga od Knjižnice Vjekoslav Majer otpočeo je razvoj čitave knjižnične mreže u Novom Zagrebu, jer po dolasku Narcise Potežica,mr.sc., koja je imenovana 1979. godine  direktoricom ove male knjižnice u rujnu iste godine otkupljen je novi prostor za buduću središnju područnu knjižnicu u naselju Travno,  pa su se otada u Zapruđu počele nabavljati, stručno i tehnički obrađivati knjige s oznakom T za buduću središnjicu. Nekoliko godina kasnije dobiva se prostor za novu knjižnicu u naselju Sloboština pa se u Zapruđu stvara knjižni fond i za buduću Knjižnicu Sloboština (s oznakom S) koja je otvorena 1984. godine. Knjižnici Vjekoslav Majer se pridružuje Knjižnica Savski gaj godine 1985. kada ova do tada općinska knjižnica Novog Zagreba ulazi u sastav Knjižnica grada Zagreba, a iste 1985. godine suvremeno se preuređuje i njen ogranak - Knjižnica Dugave. Tek 1986. godine otvara se središnjica u Travnom ali još dugo iako će djelovati pet knjižnica u Novom Zagrebu -  mala Knjižnica u Zapruđu će biti  knjižnica s najvećim brojem članova i najvećom frekvencijom posudbe zbog specifične strukture stanovništva u Zapruđu. Treba zapamtiti da je 1991. godine zbog loših i neadekvatnih elektrointalacija i zastarjele opreme čak trebala u jednom trenutku Knjižnica Vjekoslav Majer biti zatvorena no zahvaljujući grupi intelektualaca iz Zapruđa na čelu s Petrom Kreljom, poznatim filmskim djelatnikom i režiserom uslijedila je peticija  građana koja je bila upućena u Ministarstvo kulture Republike Hrvatske pa se ova mala zapruđanska knjižnica  preuređuje. Knjižni fond bio je nekoliko mjeseci privremeno smješten u atomsko sklonište u Travnom. Knjižnica Vjekoslava Majera se s 88 kvadratnih metara proširuje na 120 a tada dobiva novu opremu i prvi put  prostor za interni rad. Tako se Knjižnica  1992. ponovo otvara u u dramatičnom ratnom dobu, a kasnije dobiva novo ruho - nove suvremene bijele police. Ovo malo proširenje za sve članove i korisnike malene knjižnice postaje veliki korak u razvoju Knjižnice Vjekoslav Majer, a Petra Krelja i njegovu suprugu Vesnu pamtimo kao zagovornike i "dobročinitelje", trajni su prijatelji knjižnice i postaju stalni rado viđeni posjetitelji tribina i predavanja ove knjižnice. U to doba "borbe za opstanak" Knjižnice Vjekoslava Majera je koordinatorica bila Jasna Kolarić,prof.  koja ostaje na tom radnom mjestu do umirovljenja 1913. godine kada to postaje Nada Rončević,prof. Ona radi kao dipl. knjižničarka dvadeset godina u Zapruđu te je upravo njenim zalaganjem ostvaren projekt Tribina na kojima se predstavljaju najprije novozagrebački pisci a kasnije i mnoga značajna imena književne scene našeg grada, dok program i razgovore vodi Maja Hrgović.

Tako je na redovnoj tribini u Zapruđu u četvrtak, 22. studenoga 2018. bila večer posvećena velikom jubileju – 45. obljetnica Knjižnice Vjekoslava Majera. Poslije već spomenute Tihane Rašeta, voditeljice Knjižnice Novi Zagreb govorila je Nada Rončević,prof., koordinatorica Knjižnice Vjekoslava Majera, koja je sjajno osmislila  program proslave. Najprije je Danijela Dautović- Mileusnić iz Knjižnice Vjekoslava Majera vrlo lijepo izložila povijesni razvoj Knjižnice Vjekoslava Majera na temelju svog diplomskog rada. Program je nastavljen nastupom operne pjevačice Sandre Bagarić uz glazbenu pratnju Darka Domitrovića s tri pjesme koje vežemo po mnogima uz najbolji naš film svih vremena - nezaboravni film "Tko pjeva zlo ne misli", snimljen prema djelu  Vjekoslava Majera  "Dnevnik malog Perice". Burnim pljeskom potaknuta naša poznata primadona svoj je nastup završila pjesmom  Alfi Kabilja iz mjuzikla "Jalta, Jalta". Poslije toga učenici gimnazije "Lucijan Vranjanin" pod vodstvom njihove profesorice dr.sc. Dragice Dujmović-Markusi  odlično su odigrali odnosno, uprizorili insert iz Majerovog "Dnevnika malog Perice".

Na kraju je u završnoj riječi Nada Rončević, prof. kao sadašnja koordinatorica Knjižnice Vjekoslava Majera zahvalila svojim prethodnicama, što je lijepa i pohvalna gesta, jer u današnje vrijeme mnogi na obljetnicama ne spominju one prije njih, možda misleći da od njih svijet počinje, no navodeći Veru Mudri-Škuncu, Smiljku Udovičić, Narcisu Potežica, Snješku Haberštok, Anđelku Galić, Jasnu Kolarić – stojeći na njihovim ramenima – postala je samo veća kao stručnjak koji cijeni učinjeno, sama sposobna nastavljajući uspješno na nov način još bolje afirmirajući ustanovu u kojoj obnaša svoju dužnost već pet godina.

Nekadašnja voditeljica Knjižnice Novi Zagreb Narcisa Potežica,mr.sc. koja je prve godine dio svog radnog vijeka u Novom Zagrebu provela u Knjižnici Vjekoslava Majera uručila je Nadi Rončević, prof.  poklon za Knjižnicu kao sjećanje na ovu večer i kao dio zbirke vezane uz  Vjekoslava Majera – možda za neku buduću prigodnu izložbu - raritetno izdanje - tiskan ulomak knjige Vjekoslava Majera "U utrobi Zagrebačke gore",Samobor, 1941.

Poslije uručenog cvijeća Nada Rončević, prof. pozvala je sve posjetitelje tribine održane  povodom 45. obljetnice na  prigodni domjenak na kojem su razrezane četiri rođendanske torte za 45 godina rada Knjižnice Vjekoslava Majera. A svi mi koji smo se sakupili uz čestike kolegicama, posebno gosti iz Zapruđa zaželjeli smo da na 50. godišnjici Knjižnice osvanu ozbiljni planovi i  možda se ostvari plan o gradnji odnosno proširenju Knjižnice Vjekoslava Majera.

U nastavku ugodnog razgovora prisjetile su se naročito bivše kolegice, sada umirovljenice Narcisa Potežica i Gordana Kulišić davnih dana, lijepih i zanimljivih trenutaka u zapruđanskoj knjižnici, posebno gospođe Zorke Majer supruge Vjekoslava Majera koja je bila njegova vjerna pratiteljica. Od samog početka bila je emotivno vezana za ovu knjižnicu kako je ona govorila "knjižnicu moga muža", često dolazila, bila uvijek počasna gošća na obilježavanju pjesnikova dana rođenja 27. travnja i 4. prosinca na dan njegove smrti. Pričala bi tada o nekadašnjem Zagrebu i njihovom životu na Gornjem gradu, o Majerovim danima u Beču, o starim zagrebačkim kavanama, slikovito pripovijedala o njihovim godinama u Zapruđu dok nije bilo ni asfalta, ni tramvajske veze sa središtem grada, pa o književnicima s kojima su se ona i njen suprug družili u godinama između dva rata kao o i boemskoj atmosferi kruga pjesnika poslije Drugog svjetskog rata, o prijateljstvima i zajedničkim razgovorima.

A mnoga ta sjećanja pretočio je Majer u atmosferu Zagreba koji je poznavao, sam proživio i opisao kao nitko kao on – pa za sve u prvom redu ostaje "pjesnik Zagreba" ali Zagreba kakav je bio nekada.  Zato se 27. studenog na 45. obljetnicu dana kada je  književnik Vjekoslav Majer svečano otvorio ovu Knjižnicu koja nosi njegovo ime i na predstojeći dan njegove smrti 4. prosinca ponovo sjetimo našeg  književnika koji nosi epitet "najzagrebačkiji pjesnik".

Rođen je U Zagrebu 27.travnja 1990. godine gdje je pohađao Trgovačku akademiju i studirao glazbu. Od 1928. do 1937. živio je u Beču. On pripada naraštaju hrvatskih pisaca koji su se pojavili nakon Prvog svjetskog rata. Napisao je djela: "Pjesme zabrinutog Evropejca", "Pepić u vremenu i prostoru", "Svirač i svijet", "Život puža", "Dnevnik Očenašeka", "Dnevnik malog Perice", "Pjesme", "Breze kanarinci kiša", "Zagrebački feljtoni", "U utrobi Zagrebačke gore", "Otvaram prozor", "Svjetiljka na Griču". Dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1969. godine, a danas se najviše spominje da je prema njegovom djelu "Dnevnik maloga Perice" i scenariju snimljen je 1970. godine slavni hrvatski film "Tko pjeva zlo ne misli", po mnogima najbolji naš film svih vremena. Svjedoci smo i kazališnih uprizorenja u kazalištu Komedija i u Hrvatskom narodnom kazalištu, tako  postaje inspiracija drugim stvarateljima i poticaj umjetnicima, njegove pisane riječi postale su filmska priča, tekst na kazališnim daskama, pretočene u glazbu – tako su i svi posjetitelji na proslavi obljetnice Knjižnice koja nosi njegovo ime – ponovo uživali u pjesmi Sandre Bagarić i dramskom uprizorenju gimnazijalaca – jer sve nas je to vratilo na pisanu riječ Vjekoslava Majera - kome posvećujem i ovaj tekst o "njegovoj knjižnici".