Marina Mađarević | Jan Bolić: Težina stvarnosti

Naklada: , 2018.

Voda je jedan od četiriju elemenata, simbol rađanja i smrti, veoma važan čin stvaranja drugoga dana Knjige Postanka, tekućina bez koje ne mogu ni zemlja, ni biljke, ni životinje, a ni ljudi. Osim toga, voda ima izuzetno značenje i u okajavanju grijeha i lišavanju duševnoga tereta. Piše o tome i mladi autor Jan Bolić u svojem prvom romanu „Težina stvarnosti“ objavljenom ove godine u nakladi izdavačke kuće Beletra. Bolićeva voda ogleda se u sjajnom opisu „fizičkog pročišćenja duha“: 

„Nekoliko puta zaronio je lice u dlanove popunjene vodom. Lijep osjećaj. Osvježavajuć. Potpuno nestane težina. Kao da te probudi iz ružnog sna. Kao da ti ispere sve one misli iz glave koje te opterećuju. Ali voda se brzo osuši i povuče, nakon čega se ponovno vraća onaj osjećaj težine. Težine stvarnosti.“ 

Ovaj citat (zaslužan i za naslov romana) svojevrstan je iskorak Bolićeva književnoga stvaralaštva iz okvira poezije u područje proznoga teksta. Naime, nakon dviju uspješnih zbirki pjesama („Trenutci“, „Može biti lijepo“) Bolić je objavio romaneskni prvijenac, odabravši pritom žanr kriminalističkoga romana te slijedeći sjajan niz hrvatskih (poput Nikolića, Pavličića, Tribusona) i inozemnih književnih uzora. Naglašen je utjecaj norveškog autora Joa Nesbøa koji se osobito ogleda u pojavi glavnoga junaka. Ono što je za Nesbøa Harry Hole, za Bolića je detektiv John Monroe. Za razliku od skandinavskoga uzora koji svoju radnju i vrijeme smješta u domicilnu okolinu (odnosno u Norvešku), John Monroe živi i djeluje u gradiću od New Yorka udaljenom četrdesetak minuta. Detektiv zajedno sa svojim suradnicima istražuje ubojstvo liječnika u ulici Greenroad, dok cjelokupni roman  funkcionira kao kakav prevedeni bestseler stranoga romanopisca. Na početku ovoga dvodijelnoga romana zapisana je autorova posveta majci, a privrženost roditeljima ogleda se i u romanu gdje, zanimljivo, pripovjedač koristi nesvakidašnju empatiju prema obitelji žrtve (što se ne događa prečesto u drugim romanima istoga žanra – težina priopćavanja obiteljima žrtava je rijetkost u krimićima): 

„Reći roditeljima da njihova djeteta više nema. Koliko god imao godina, on će majci uvijek biti dijete.“

Bolićeve rečenice su kratke, pisane u trećoj osobi jednine i prečesto su odraz toga da „igra na sigurno“. Ponekad njegove scene podsjećaju na televizijske kriminalističke serije, dijalozi su na trenutke naivni i mehanizirani, detaljniji opisi izostaju, a čitatelj povremeno čezne za smještanjem radnje i likova u domaće podneblje, kao što to čine Larsson i Nesbø u svojim romanima, kako bismo uočili presjek društva u opisu likova (u tim trenutcima osobito gane spomen „škampa na buzaru“ koji funkcionira kao miris doma, nimalo kao američka navada), no treba pohvaliti poštivanje svih pravila detektivskoga romana, to jest romana detekcije (kako se još naziva kriminalistički roman). „Težina stvarnosti“, doduše, u ovom dijelu nije dostigla epitet Antuna Šoljana koji kriminalističke romane naziva „intelektualističkim, gotovo šahovskim problemom“, ali je na dobrom putu da to učini. Odlikuju ga pritom snažan protagonist (tridesetpetogodišnji sposobni istražitelj John Monroe), zločin (umorstvo koje funkcionira kao akcijsko otvaranje romana), suradnici (ali i likovi koji odmažu, poput novinarke Linde Stone koja ugrožava istragu), sumnjivci i zločinac (ubojica), a u konačnici se javlja i borba dobra i zla u kojoj dobro (razumno i moralno) razotkrivanjem zločina pobjeđuje.

Također, bilo bi zanimljivo vidjeti detaljniju razradu Monroeova lika, posebice psihološku karakterizaciju i razradu tek dotaknutoga problema alkoholizma (koji seže u prošlost). Protagonist nam ostaje poprilično skriven pa su informacije o njemu oskudne te osim njegovoga ljubavnoga statusa (detektivka Elizabeth Kendrick, prisutnija kao Liz), njujorškog stambenog pitanja, afiniteta prema životinjama (labrador Max) i želje za rješavanjem zločina (osobito u trenutku u kojemu mu žrtva dolazi u san), ne doznajemo previše. Ipak, oduševljava pozitivna motiviranost romana koja naglašava važnost preživljavanja u cilju stjecanja mogućnosti promjene vlastite sudbine i budućnosti, a čitatelje će intrigirati i završni cliffhanger koji, nakon prvoga slučaja detektiva Johna Monroea, svakako najavljuje i drugi slučaj u kojemu će se klupko počinjenoga zločina još više razmotati.