ponedjeljak, 26. studenoga 2018.

Tomislav Domović | Da sam kompozitor


Da sam kompozitor,
sluh ispunjen ljubavnim dahom
Skladao bih more i pjenu
Na klavirskim tipkama iz prstiju ostavljao tvoje otiske
Zatvorio bih oči,
u njima je toliko tebe da svijet ne vidim
Iz nožnih prstiju izvadio sve tvoje violinske ključeve;
uzdahe, rominjanje ljubavne kiše,
kliktaje, jata plodnosti prhnula u krv,
vrisak, spoj žene i obilja
Samo bih osluškivao već otpjevanu melodiju
Na usnama ispisao notni zapis
Da ne zaboravimo kako se pjeva

Nema komentara :

Objavi komentar