petak, 30. studenoga 2018.

Duško Babić | Akvarij za svijet


U mojoj krvi žive ribe.

Na posljednjoj tramvajskoj stanici
žena je porodila malog Boga.

Moje su ribe savršeni plivači.

Pupkovina je spremljena u ukrasnu vrećicu
za uspomenu.

Kad vani sniježi one se stisnu u krvi.

Mali je Bog brzo napredovao od djeteta
u Svemir.

Dišu na perajasta usta.

Uskoro je progovorio jezikom
svojstvenim filozofima.

Ikra im je igra.

Prva rečenica bijaše:
Ja bih da sam riba
da zamuknem riječ zauvijek.

Primio sam ga u krv.

S ostalim ribama.

Neka se igra.

Toliki je svijet.

Nema komentara :

Objavi komentar