Sputana nevidljivom omčom
gutam otuđene misli
Riječi se poput poderanih plahti
vijore na vjetrometini
Granice su nevidljive prostim okom
možeš ih dotaknuti
ako slobodno zakoračiš u nepoznato
Iza tišine je nova tišina
dublja i ljepljivija
Guši krikove
Ruke nestaju u ljepljivoj masi
Kretanje je otežano
Pogled izgubio žeravicu
u tamnom ugljenu
i bijelom papiru
Ispisujem tvoje ime
vlažnim usnama izgovaram molitvu
Život je besmisao ako u njemu nema mjesta
za iznenađenja
Ljulja se kolijevka
u zatvorenoj ćeliji
U kutu sobe rasklimana stolica
od siline ljuljanja popustila godinama
Vlasnik je odavna napustio prostor
samo nakrivljena slika na zidu
podsjeća na siluetu
U vrućici su iskrivljene slike
Pauci i dalje vise naglavačke
Čini mi se predugo
I zidovi su poprimili sivu boju
Udaljenost od mog oka i raskrečenog pauka
je zanemariva u vremenu čekanja
Pobijediti zlu kob i biti heroina ulice
Obući se nekonvencionalno i
raširiti ruke na pozdrav
bez predrasuda
Ciklus "Granice su nevidljive prostim okom" (4/8)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.