Ljubica Ribić | Jednocrtno

Svaki udar duboko zaore u spoznaju
Prolaznost bez mogućnosti bijega
Korak unazad je nemoguć
Trenutak prvog udaha je usmjeren izdahu
Koliko udaha nosimo na plećima
možemo li ih izbrojiti prije nego ih potrošimo
Pokušaj bijega ubrzava disanje
Mirno sazivam sjećanja
neka se izmiješaju boje mirisi riječi
Slike postaju nečitljive prolaznicima
Zatvorenih kapaka uživam u punoći
Mrežom uhvaćene riječi
poput taloga crne kave
izazivaju gorčinu
Uzet ću kvačice i objesiti ih na strune
Neka ih vjetar pročisti
Zvukovi su jasniji kad zatvorim oči
Mogu ih vidjeti svojim mislima
nacrtati prstima na pješčanom sprudu
Svaki udar odzvanja
kazaljke se kreću u krugu
a mi jednocrtno

Ciklus "Granice su nevidljive prostim okom" (2/8)