Ljubica Ribić | U čoporu smo glasniji

Parodija smisla
u egocentričnosti besmislenosti
uzima danak
Osakaćeni tumaramo
nepoznatim predjelima
Zaboravljamo sve dosad naučeno
Plaćamo račune
ne kupujući ništa do
gole prevare
Izvrgnuti podsmjehu
smijemo se vlastitoj nemoći
Poput čagljeva zavijamo u gluho doba
kad noć skriva strah
U čoporu smo glasniji
boje nas se zečevi
Izdvojeni iz čopora
slijepo tumaramo
tražeći izlaz iz tmine
Mjesec se objesio na grane
Blijedim osmijehom pokazuje put iz košmara
Strah je unaprijed određen poraz

Ciklus "Granice su nevidljive prostim okom" (3/8)