srijeda, 27. siječnja 2021.

Ispovijed jedne čitateljice

 

O romanu "Srcohvat" Andrijane Grgičević

Piše: Mirjana Mrkela 

Otkrivanje riječi 

Uzme se šaka riječi, starih i novih. Na hrpi s koje uzmeš, manjak se uopće ne opaža. Svaka riječ je ispisana na svome kartončiću. Riječi se prekriju maramom i onda se mogu otkrivati. 

— Ali odakle ti te riječi? — pita me gustokosa Andrijana. 

— Stare su one koje su bile zaboravljene. Nove su novoizmišljene. 

— Tko ih je izmislio? 

— Ja sam izmislila, a ti si zaboravila. — brzo odgovaram. 

— Ahahaha! — smije se gustokosa Andrijana — I ti misliš da si genijalna? Pa ja sam isto spisateljica i ja izmišljam riječi. 

Da bi ih izmišljala, ne moraš biti spisateljica. To sam mogla odgovoriti gustokosoj Andrijani, ali nisam se htjela svađati. Radije sam čitala. Za to mi nije trebao rubac, koji ionako nemam. 

Ali priznajem, u romanu Andrijane Grgičević zaista postoji hrpa novokovanica. Osim naslova, svidjele su mi se i ove: svjetovnik, autimizam, deklivencija, kaliban, rokabilitacija. 


Gustokosa djevojčica

U Andrijaninom romanu „Srcohvat“ glavni lik se zove Ina Marina. Ona je gustokosa kao i moja prijateljica, spisateljica. I obje imaju po dvojicu braće. Obje obitelji su pune ljubavi i razumijevanja. Žive skladno i sretno. 

Ovo ne znači da žive bez problema. Na primjer, mlađi brat ima neobičnost mozga. Takav mozak ne sluša baš sve što mu se kaže. Neobičnost se zove autizam. Komplicirano je. Evo kako Ina Marina opisuje svoga brata: 

"Bojan je bio silan. Brat kakvog se može samo poželjeti. Nije govorio, uglavnom je samo ponavljao posljednje što je čuo. Nije volio mrkvu do 13. godine. Odijevao je ravnodušno ono što bi mu mama kupovala. Nije želio najskuplje tenisice, a skupocjeni uređaji bili su mu bezvrijedni." "Kad bi ga netko vrijeđao, nije razumio.” "Imao je samo dva raspoloženja: mir i nemir. Nemir je uzrokovala bilo kakva promjena ili snažna buka, a mir je uzrokovalo sve ostalo, a to su red i obitelj. "Bojan nije bio sposoban lagati, varati u igrama, nije znao za laskav osmijeh". 

Dakle, on je mnoge stvari radio na svoj način. Na svoj način se i igrao. "Slagao je kartonske slagalice svih vrsta i veličina, najčešće s obratne strane." 

Ova neobičnost nama je zanimljiva, a Ini Marini je i neobično važna. Zato u knjizi piše: "Slagalice su se dobro držale, stisnute jedne uz druge, i slika bi uvijek izdržala. Nikad se nisu rasule jer su jedna drugoj bile potpora i samo su zajedno činile cjelinu. Kao i ova njezina obitelj." 

U knjizi ne piše, ali ja vam želim reći još nešto o slagalicama. Osim Bojanu, one su omiljene mnogim osobama s autizmom. Zato se razumijevanje autizma može predstaviti i kao slaganje komplicirane slagalice. I više od toga: sve znanje je neka vrsta slagalice. 


Svijet slagalica 

Ina Marina nije uvijek u stvarnome svijetu. Jednoga dana, a i češće, ona stiže u svijet slagalica zvan Srcohvat. To hvatanje nije zločesto nego prijateljsko. "Srcohvat ima takav zagrljaj. On te uistinu obuhvaća i grli." 

A kao i stvarni svijet, Srcohvat nije bez problema. U početku se nije znalo odakle su došli stražari. "Pojavili su se odjednom, vođeni onom svojom vladaricom Netopirkom, strašnom i zlobnom spodobom." Provodili su vladaričinu odredbu koja glasi: 

"Svaka slagalica koja se ne uklapa treba se ukloniti. Vodi se na Nepovratni sud i potom se baca u Strmoglav." 

Na ovo nije ostala hladna Ina Marina, gustokosa "djevojčica, koju je ova priča neodoljivo podsjećala na njezinu." I u njezinome svijetu pojavila se zla vladarica. I ova je željela nametnuti vlastita pravila. Kažnjavala je okrutno i bez pravoga razloga. 

Ina Marina to nije mogla mirno gledati. Nadam se da ćete i vi uživati u njenim pustolovinama. I nadam se da nećete odustati od slaganja slagalice znanja i razumijevanja. 

1 komentar :

Unknown kaže...

" Imao je samo dva raspoloženja: mir i nemir.
Oba nedodirljiva .

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.