petak, 29. siječnja 2021.

Kitana Žižić | Nepovjerljiva ljubav

 

A mislila sam da sam ja ta koja voli manje. Prvi put sam ga ugledala na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Stasom i lijepim licem podsjećao me na tada vrlo popularnog Harrisona Forda. 

Nije mi bilo lako skrenuti pažnju na sebe, jer je pripadao relativno zatvorenom društvu Crnogoraca. Nekih koji su došli studirati u Splitu, a drugih porijeklom iz Crne gore, koji su  živjeli u Hrvatskoj. “Moj Vrc“ je djetinjstvo proveo u Sinju, kasnije se doselio u Split i živio u Paićevoj ulici, danas je to Stepinčeva. 

Nas dvije popularne studentice ponašanjem nismo ulijevale povjerenje onima ozbiljnijim. Usprkos najboljim ocjenama. Dvojili su o našoj dostignutoj zrelosti. Nije nas bilo nimalo briga. Voljele smo šale i zafrkancije, bez obzira na možebitne posljedice i uvijek imale „u rukavu“ nekog zgodnog i simpatičnog mladića da ga osvajamo na ne baš uobičajen način.

Tako smo njih dvojicu nazvale Krc i Vrc. Dok sam se ja već bila dobrano zatelebala u Vrca, ona je preuzela zanimanje za Krca, rekla bih, više zezancije radi. U našem već mnogima do tada poznatom stilu.

Zlonamjerne nismo bile, zauzete momke nismo uzimale u razmatranje, nikome štetile nismo, bile smo samo mlade i vesele. Smijeh je bio tako ugodan odušak nama, a drugima češće zabava, nego neugoda te se nismo htjele mijenjati zbog predrasuda i protokola. Bile smo svoje, odane jedna drugoj.

Predavanja su se odvijala na više lokacija u Splitu, jer nisu bili stvoreni svi preduvjeti za normalan rad tek otvorenog studija ekonomije. Špartajući tako od jedne do druge lokacije, susreti su bili nasumični, u prolazu tek pogled ili dva. Ali naše uporno salijetanje nije prošlo neopaženo. Sve češće sam osjećala žarenje na potiljku od njegovih ispitivačkih pogleda. 

Prvi zajednički izlazak bio je posjet Trogiru. Planirao je prenoćiti kod rođaka, te me na ispraćaju dotakao usnama u obraz. To je bilo sve. Ćutila sam topli otisak, a želeći da potraje, jutrom se ni umila nisam. Čekala sam večer nestrpljivo, zamišljajući kako će slijedeći rendes izgledati. Čim me pozvao, valjda osjeća naklonost prema meni. 

Krenulo je kako samo mlada srca poželjeti mogu. Strmi puteljci i opasne skliske stijene pored mora na predjelu današnjeg Žnjana, bile su omiljena mjesta novog para. Da je barem moja polovica zaljubljena znala sam po snu netom prije nego smo prohodali. Sanjala sam da me poljubio. Takvom energijom me sanjani poljubac ispunio da se idućeg dana sve u kući prašilo. Ni trunčice prašine nije ostalo. Mama je bila presretna ne znajući da se samo praznim od nabubrenih emocija.

Da sam barem više znala o pražnjenu napetosti, umjesto moje odanosti platonskoj ljubavi. Romantika i danas u meni caruje, ali nije više na pijedestalu kao nekada.

Da li zbog toga, ne znam, ali kad ponekad listam povremene zapise iz mladenačkih dana, i sama se iznenadim svojoj ludosti, ponekad gluposti, obveznim dvoumljenjima ili bolje rečeno, lutanjima. Toliko bih nekoga željela a kad bih to i dobila, uvijek je nešto manjkalo.

Našeg prvog ljeta on je otišao rodbini u Herceg Novi, ja u Hvar. Sestra Mirela mi je priredila predivan ambijent u šufitu kuće tete Natalije. Bilo me lako oduševiti pažnjom sestrine ljubavi, ali zbilja se potrudila i sve dotakla spretnim rukama i darom za uređenje interijera ma kako skroman bio. 

Dijelile smo ne samo obiteljsku bliskost, te je znala gotovo sve o mojim ljubavima. Kad sam joj udovoljila iscrpnim pripovijedanjem, sklonila sam se na nekoliko dana na Sveti Klement opet kod tete Natalije i barba Juleta. Sklonila se u samoću da produbim spoznaju o novom, proživljavanom iskustvu uz toliko povjerljive predanosti drugom biću.

Škoj ili Sveti Klement, jedan od bisera Paklenjaka nije bio još elektrificiran snažnom sunčevom energijom. Šterike su osvjetljavale samo stranicu knjige, koja se upravo čitala. U netom adaptiranoj kući, spavala sam sama na prvom katu, gdje su bile dvije sobe i mala sprema. Prije lijeganja provjeravala sam da se nije koja mačka sakrila ispod kreveta. Mrak oko mene je bio toliko zgusnut da je otežavao disanje, premda sam se pravila hrabra. Ali tog ljeta s Vrcovom ljubavi u grudima, zgusnuta tama s još tamnijim sjenama okolne šume i priviđenjima isprovociranim nedovoljnom vidljivošću, bila je samo kulisa predivnih plamsaja u meni.

Ponekad bih u sumraku odlazila do seoske gustirne, ispružila se na kamenom podu i promatrala zvijezde. Osluškivala tišinu i u zviježđu zamišljala spletene ruke kako grade sanjane mostove čvršće od čelika.

U pismu je zaželio da se vidimo. Vratila sam se i dočekala ga na jednoj od najljepših svjetskih riva. Moja velika uzdanica teta Onica ponudila se nešto skuhati. Dalmatinski zdravi ručak. 

Nestrpljiva da ga upozna, posebno je bila sretna jer Vrc nije bio vlaj prema hvarskim kriterijima. Za moju raniju ljubav plašila se da bi me mogao „ubiti na spavanju zajedno s troje dice, jer oni nisu kao mi. Agresivni su i brzo potegnu nož“!

Nije poznavala svijet te je svom dušom vjerovala u ono što su drugi govorili. Ne mogu joj to zamjeriti, kao što je nisam ni mogla uvjeriti u kolikoj je zabludi.

Blitvu je rado pojeo ali mu je frigana riba bila sumnjiva. Čudila sam se jer je bila vrlo ukusna te smo nas dvije s tekom svoje pojele.

Na njegovom tanjuru ostali su ogledni primjerci ribe, koju još od Stare Grčke i Rima zovu igla, jagla ili od milja iglica ili jaglica. Naziv od milja udomaćio se kod nas. Kod mriještenja puca joj trbuh i tada se vidi njena fluorescentna plavičasta kost.

Unezvjereno je promatrao njene zelenkaste kosti kralježnice, kad ih je ugledao progutavši malo prženog mesa. Rekla sam mu:

„Vrlo je ukusna, u nekim krajevima smatraju je poslasticom. Samo nastavi bez straha.“

Tada nisam znala da je negdje rašireno vjerovanje kako je jaglica otrovna, zbog karakteristične boje kosti. Možda je i u njegovom rodnom kraju takvo mišljenje bilo uvriježeno. Nije to rekao. Samo da nije gladan.

Nepovjerljiv kao moja ljetna lovranska prijateljica Milijana, kad joj je mladić služio vojni rok u Crnoj Gori za vrijeme bivše Juge. Čeznula je za njim te je upitah:

„Što ne odeš do njega? Možeš i avionom da ne izostaneš puno s posla!“

„Bih rado! Ali ako padne avion, drugu će zavoljeti, a tu misao ne mogu podnijeti.“

I tako on gladan a ja sita, propješačili smo sve do Pokonjeg dola u potrazi za usamljenim plažnim kutkom.

Određeno vrijeme bili smo vrlo sretni. Izvjesnu zajedničku budućnost mrsio je moj neutišani nemir i „moja glava u oblacima“. Kako biti sigurna da je on ona idealna polovica kompatibilna mojoj. Uz toliko potencijala u ponudi primamljivih polovica širom svijeta?

Glupost! Kad se još uvijek pitaš, nešto očito nije u redu.

Prekidali smo i ponovno se nalazili još sretniji. Dok on pomalo nije gubio vjeru u tu ljubav i njenu dugotrajnost. Kad je počinjao spominjati brak, nisam bila spremna. Još uvijek sam u nemirima i pahuljastim oblacima nastavila tražiti odgovore.  


________________________________

Manje poznate riječi:

Špartati             znači        šetati gore-dolje;

Rendes              znači        ljubavni sastanak;

Šufit                   znači        potkrovlje;

Šterika               znači        parafinska svijeća;

Lijegati               znači        ići spavati;

Vlaj                  znači        U Dalmaciji: a) stanovnik zaleđa (za stanovnike primorja i otoka)   

                                                        b) stanovnik zaleđa i obale (za stanovnike otoka);

Frigati             znači       reg. pržiti;  

Tek                  znači       želja za jelom;

Imati teka      znači       uživanje u jelu.

 


 

   

     


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.