subota, 30. siječnja 2021.

Gorkić Taradi | Oluja svih oluja

 

Ništa nije upućivalo na nadolazeću oluju! Ma koju oluju, na godišnji summit tornada i uragana pod parolom 2 u1. O da, bila je to oluja svih oluja! A sve je započelo onim zamahom šišmiša u Kini koji je prouzročio orkanske udare bijesa na terasi fency caffeea u elitnom dijelu Čakovca.

Jutro je svanulo predivno i najavljivalo božanstven dan okupan suncem, ne prevruć, taman toliko da bez neugodnosti prenese svoju pozitivnu energiju na vas. Glorija je otvorila oči, mačkasto se protezala za svaki slučaj ako nije sama u krevetu, a mozak je već počeo razmišljati što će danas raditi. Naravno da pri tome nije mislila na kuhanje ili čišćenje ili ne daj Bože rad za plaću u nekoj kancelariji. Htjela se ona baviti pjevanjem, imala je po vlastitom sudu odličan glas, izvrstan kapacitet pluća jer opće je poznato da je količina zraka izuzetno važna za dobro pjevanje. Ona je čak doslovce i u svojoj vlastitoj glavi dala prednost zraku na uštrb veličine mozga samo da taj kapacitet zraka bude što veći! Glupa publika ipak nije mislila da ima dobar glas, štoviše bila je na nekom lošem glasu no to nije spriječilo glavnu facu među međimurskim milijunašima, Stiva Oršuša, da ju zaprosi na što je ona vrlo radosno pristala jer usprkos veličini mozga znala je zbrajati i oduzimati do sto pa je izračunala da njen dragi Stivek neće još dugo.

I dok je ona tako kovala planove sobom se prolomio zvuk Cecine pjesme Dobro sam prošla, himna Glorijinog života i zvuk njenog mobitela. Zvala je Sofija.

Ćao srce, jesi za kavu? – zakreštao je Sofijin glas iz mobitela. (Bože, je li svjesna kako ima grozan kreštav glas? – proleti misao kroz Glorijin prilagođen mozak.)

Može draga! – otpjeva Glorija svojim milozvučnim glasom odgovor. Evo me za pet minuta! Sad je 10, vidimo se u 11,30 kod Miceka.

Jesi sama? – upita zlobno Sofija.

Naravno! Stivek je opet na putu, nešto poslovno! – zažubori Glorija kao da nije shvatila žaoku Sofijinog pitanja i krene odmah u protunapad: A s kim si ti?

Sad već sama! Navratio je sinoć Toni, posvađao se sa ženom i bio je jako tužan pa je ostao preko noći da ga utješim no ujutro je morao na posao, ali uspjela sam ga oraspoložiti.

Za to vrijeme Micek je držao govoranciju svojim konobaricama. Bio je vlasnik otmjenog kafića Orkanski visovi. Nadimak Micek dobio je od žena uglednih poslovnjaka koji su često bili na putu, a on je tada odvodio njihove žene u orkanske visove. Muškarci su ga ipak zvali samo Ivek iako je on tvrdio da mu je ime Giovanni. Uvijek je zapošljavao samo konobarice, nikad konobare, ne iz razloga da može zavoditi konobarice ili vršiti mobbing nad njima, dapače uvijek se prema njima odnosio profesionalno, barem moralno ako ne iznosom plaće koju im je davao, nije zapravo poanta u tome da je Micek htio zapošljavati baš konobarice nego je poanta da nikako nije htio zaposliti konobare. Nije htio konkurenciju kod svojih gošća.

No Micek ili Ivek ili Giovanni, kako god odgovara vašim osobnim preferencijama nije slutio da će kod njega uskoro biti onih orkanskih visova koje mogu izvesti samo orkanske oluje.

Kafić još nije bio posebno pun. Njegova klijentela uglavnom su bile žene iz probranog društva, a za njih je još bilo rano. Zato je Micek iskoristio priliku da konobaricama održi bukvicu o slojevima društva i kome je gdje mjesto. Primijetio je da se konobarica Lili počela malo previše motati oko nekih muških gostiju i govoriti o gošćama kao osobama ne prevelike pameti, ali dovoljne velike da znaju za koga se udati. Ona se nije smatrala ništa manje pametnom ni nesposobnijom da se uda iz ljubavi.

I tako, dok su se jedni pripremali za kavu, drugi za posao, onaj zamah šišmiša iz Kine bio je sve bliže Međimurju i sve jači. Približavalo se podne, a Miceku je na terasu dotrčala susjedova crna mačka Pjegica. 

Bio je to prvi znak katastrofe.

Koji Micek nije prepoznao!

Na parkiralište je došao srebrni Mercedes. To je Sofija! Nešto rijetko dolazi u zadnji vrijeme! – proleti Miceku kroz glavu. Morat će saznati zašto jer koliko on zna nikad je nije ni iznevjerio ni razočarao.

Dolepršala je do njega gracioznim hodom iako su joj potpetice radile manje probleme koje ne može svako uočiti no Micekovom iskusnom pogledu to nije promaklo. 

Jadnica! – pomisli Micek. Toliko pati na te baš visoke potpetice da nadoknadi koji centimetar, u visini.

Ćao Micek, kako si mi? – zavodljivo upita Sofija.

Draga moja, usamljeno! Nedostaje mi nježnog društva one prave osobe! – pokuša Micek usmjeriti razgovor na svoj mlin.

Ah Micek, to su ti onda već godine pa ti treba ženica da brine o tebi! – spusti ga na zemlju Sofija. Glorija još nije došla? – nastavi ne obraćajući pažnju na Micekov istovremeno i nesretan i ubitačan pogled.

Nije. – promrmlja više sebi u bradu Micek. 

Ah, dobro! Naruči mi molim te jedan mali macchiato u velikoj šalici s hladnim mlijekom! – naruči stručno Sofija, a Micek preokrene očima i ode prenijeti narudžbu svojim konobaricama koje nikako da promole nos na terasu.

Tog trenutka na parkiralište je došla i Glorija u BMW-u što je Miceku trebao biti drugi znak nadolazeće katastrofe jer ona uvijek dolazi u Audiju. Ni taj znak Micek nije prepoznao. Danas očito nije bio njegov dan.

Glorija je prošla pokraj njega odmjerivši ga od glave do pete. Stiveka još par dana neće biti doma, u gradu ništa novog (ili ipak?) i ona se sve jače počela osjećati usamljenom, a Micek je ponekad bio ipak dobar jocker.

Prišla je Sofiji, izmijenile su zračne poljupce koje prave dame koriste od davnina, prije bilo kakvih epidemija, iz praktičnog razloga da ne razmažu šminku.

U tom trenutku pristigla je i Sofijina kava pa Glorija naruči sebi produženi espresso komentirajući kako voli duge stvari pogledavši pri tome značajno Miceka.

Draga, kako si mi? Što ima novog kod tebe? – upita Sofija prikrivajući još uvijek svoj pravi razlog zašto je pozvala Gloriju na kavu.

Ah, ništa, sve uobičajeno! Stivek non-stop na putu, ja sam zauzeta namještanjem kuće, onaj namještaj od prošle godine je već out, kućne pomoćnice su…ah, od njih nikakve koristi! Razmišljam da krenem u teretanu, otvorila se nova blizu mene, čujem da je trener vrlo sposoban! – započne priču Glorija no Sofija je prekine k'o iz topa: U čemu?

Što u čemu? – smete se Glorija.

Pa u čemu je trener vrlo sposoban? – nedvosmisleno upita Sofija.

U treniranju, naravno! Navodno vrlo dobro trenira baš sve mišiće! – uz osmijeh odgovori Glorija.

Draga, moram ti se pohvaliti! – nije više izdržala Sofija, - imam tisućitog pratioca na Instagramu. Ti-su-ći-tog! – ponovila je još jednom naglašavajući svaki slog. Ova zadnja fotka koju sam objavila jednostavno je rasturila.

Ma daj! Čestitam! – zaškrguta zubima Glorija! Gdje si se, bolje rečeno u čemu si se fotkala?

Napravila sam korona selfie! – uz smijeh odvrati Sofija. Odjenula sam masku za lice i fotkala se 0,75 m od ogledala što je propisana udaljenost.

Propisana udaljenost je 1,5 m i to od druge osobe, a ti si bila sama! – upala je u zamku Glorija.

U tome je bila sva poanta moje fotke! Bila sam 0,75 m do ogledala i onda još odraz u ogledalu 0,75 m i to ti je ukupno 1,5 m udaljenosti od sebe same. A imala sam odjevenu i lijepu masku za lice: pčele oprašuju cvjetove!

Glorija je pocrvenila od bijesa, pa problijedila od poniženosti, a lice joj se naboralo od ljutnje! Micek! – zaderala se preko terase – još jedan espresso! Kratki!

To je Miceku trebao biti treći znak upozorenja jer Glorija nikad, ali baš nikad još nije popila dvije kave no nije, zaokupila ga je riječ kratki! Što je Glorija time htjela reći?

Dok je on pokušavao analizirati što je Glorija time htjela reći, na terasi su se već čuli povišeni tonovi.

Ti si jedna obična ljevičarska flundra! – vikala je već Glorija.

A ne draga moja! Nisam ja flundra, ja nemam muža! Slobodna sam žena koja uživa u životu! A pogotovo ne ljevičarska. Meni je samo lijeva strana mozga razvijenija od desne, a kako lijeva strana mozga upravlja desnom stranom tijela ja sam onda ipak desničarka! – odgovori joj Sofija logikom.

Da, slobodna si žena kad si muža pokopala nakon nepune godine braka! Ni godinu nije izdržao s tobom! I ipak si ljevičarka jer mozak određuje što si, a ne tijelo! – sad je već punim plućima vikala Glorija.

Ha čuj! S obzirom na to što je sve i kako i koliko puta dobivao od mene normalno je da mu srce nije izdržalo. A tvoj bude dugo živio jer ne dobiva ništa. Zato i mora odlaziti na službena putovanja da dobije nešto! A tebi za informaciju, pišem desnom rukom pa je logično da sam desničarka! To kuži svaka imalo pametna osoba osim naravno tebe! – nije se dala Sofija omesti.

Micek! – zaderale su se obje uglas. Dolazi ovamo!

Micek je došao nesigurnim korakom. Ovo nikako nije slutilo na dobro. Izvolite? – promucao je slabašnim glasom.

Koja od nas dvije je u pravu? – upitale su ga Glorija i Sofija, svaka svojom visinom glasa.

Ne! Ne! Ne! Samo ne to pitanje! Najgore pitanje koje je Micek,  vlasnik fency caffeea Orkanski visovi mogao dobiti. Kako odgovoriti na njega, a da ne povrijedi ni jednu gošću? I ne samo gošće, ipak su povremeno obje bile i više od toga i nije htio nijednu izgubiti, a i konobarice su iz unutrašnjosti sa zanimanjem pratile razvoj situacije. Vjerojatno su uzele i kiki-riki s pulta i grickale dok su promatrale što će biti sljedeće.

Pa, ovaj, nisam prisluškivao (iako je vjerojatno viku čuo cijeli elitni kvart!), ne znam o čemu se radi, ne bih se htio miješati…- pokušao se izvući Micek.

Što??? Ti si na njenoj strani??? Njoj daješ za pravo??? Nju su izabrao pokraj mene??? – počele su vikati i Glorija i Sofija i navalile na Miceka bacajući mu šalice u glavu, lupajući ga svojim ručicama, bacajući redom sve vaze sa stolova u svim smjerovima, vitlajući svojim skupocjenim torbicama. Micek se našao na podu, ne od snage njihovih udaraca nego zgrožen što se događa na terasi njegovog otmjenog kafića. Nije bio siguran da nije imao i srčani udar! Naravno, kutkom oka je vidio kako su konobarice i dalje samo glumile neutralne promatrače, nije im bilo na kraj pameti da provjere da je s njim sve u redu, a kamoli da pokušaju zaustaviti ove dvije furije.

U međuvremenu su se Glorija i Sofija ispuhale, popravile frizure, šminku, pomogle jedna drugoj poravnati haljine i dogovorile kako ovdje više neće nogom kročiti. Otišle su zajedno upisati se u novu teretanu, što si Micek umišlja tko je on? Uostalom, i nije bio bog zna što!

Upravo u tom trenutku u Kini je evoluirao novi soj šišmiša. Kasnije će se saznati da taj izaziva epidemije samo u teretanama!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.