Piše: Jelena Miškić
Cucka smo prekrstili u Black Friday. Pomno gledamo šarene kataloge koje nam se redovno dostavljaju u Đukin poštanski sandučić i srčemo popodnevnu kavicu. Za dva dana je prva adventska nedjelja, imamo plan, nacrt, sve je spremno, brdo lampica i ukrasa i jednu mene koja, kako Đuka kaže - unosi nesklad u savršeno razrađenu i uhodanu proceduru.
Vidjela ja u katalogu jelenka koji vuče sanjke, ma pravo lijep, sav od led lampica, divota.
Đuka pop...
“Sad dok se mi odvezemo, dok se vratimo, petak popodne, gužva, samo gubimo vrijeme bezveze!“
"Ali tataaa... Jelenko na sniženjuuuu“- tulim.
Cijelim putem do Osijeka je nešto grintao, jer jelenka nismo ugrabili u Vukovaru.
A nismo ga ugrabili ni u Osijeku.
Najduža vožnja kući ikad.
"Jesam ti rekao da je to glupost, jesam ti lijepo rekao da je to bezveze, jesam li ti objasnio da to ne svijetli nikako, nikad ti mene ne slušaš..." A onda Đuka ispali: "Sam ću ga napraviti od žice i omotati lampicama! A ako ga ker pojede ti si kriva!“
Dobila sam poštenu jezikovu juhu.
Stigli smo kući, steglo me oko srca što starog oca nisam poslušala. Pokorno mu držim lojtre, penje se Đuka da udari prvi nosač lampica oko balkona, kažem:"Obećajem kako ću te drugi puta poslušati.“
“Dobro je“- kaže Đuka. Meni sve laknulo, mislim izgladili smo, kad on naginje se preko plota, viri kod susjeda, ništa on mene ne čuje:"Dobro je! Nije još ništa stavio!!“ — sav je ozaren i kao nov.
Kasnije su navratili i novi susjedi s kraja ulice, imaju mladog psića i klinca pred školu. Slatko. Kažu eto vidjeli da sjaji, pa se prošetali da vide.
Kaže novi susjed: “O pa lijepo ste vi to okitili!“
A Đuka ispali: "A kad jelene poslažem uz bajer!“
Pa zaškilji... “—koji vuku sanjke!“
...
Možda je majka u zadnjim minutama spasila stvar ponudivši kavu i kolače novim susjedima. Možda manje misle da smo totalni luđaci. Kolač je bio jako fin, samo zato.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.