Magdalena Pavličić | Kamenčići sjećanja

On, on je moja bol

Moja preboljena i prožvakana

bol

ostavljena i utišana

bol

U kamenčiću na cesti

U vjetru je, otkud god puhao

U mirisu bilo čije cigarete

U svakom „Molim?“

I kao da gledam kako mu se usta skupljaju u smiješak

dok gledam prazan odraz

samo stolice

samo stol i stepenice

Vrata se otvaraju i

na njima opet – pogodi –

nije on