subota, 29. svibnja 2021.

Danijel Špelić | Svaki pisac voli vidjeti da je njegovo djelo pronašlo svoju publiku

 

Razgovor vodila: Gordana Malančuk
Danijel Špelić (1979.) hrvatski je pisac, kolumnist, amaterski filmski i književni kritičar i scenarist. Kriminalistički prvijenac, "Vidio sam kako umireš", objavljuje 2001. godine. Drugi kriminalistički roman, "Kada ponoć otkuca", objavljuje 2002. godine nakon čega u 2009. slijede dva tematski povezana kriminalistička romana, "Tamna strana: Izvan uobičajene rutine" i "Tamna strana: Kroz mračnu noć". Kao zaljubljenik u filmsku umjetnost, duži je niz godina pisao amaterske filmske recenzije koje je objavljivao na osobnom blogu posvećenom kultnim filmovima. Na nekoliko različitih portala (Fak, Inverzija, Filmovi s ruba, APortal, Kvaka i Goodtalking) objavljuje kolumne posvećene određenim dijelovima filmske povijesti i književne osvrte, a 2014. godine napisao je i scenarij za dugometražni igrani film. Dva horor-romana "Odjeci" (2018.), "Uljezi" (2019.) i jedan kriminalističkog žanra "Nestala" (2020.) njegovi su za sada posljednji objavljeni romani. Godine 2019. u produkciji Hrvatskog radija nastala je radijska adaptacija njegova romana "Vidio sam kako umireš", a završeno je i snimanje filma "Vikend", nastalog po motivima romana "Uljezi", koji se trenutačno nalazi u postprodukciji.

Živi i radi u rodnom Pakracu, čije ga ulice, kako sam priznaje, redovito nadahnjuju za njegove radove.

Lijep pozdrav Danijel i hvala ti na odazivu. Od našeg zadnjeg intervjua prošlo je tri godine u kojima si ti objavio, ne jedan, niti dva, nego čak tri romana. Pa idemo nekim redom. Prvi od njih je "Uljezi" pa mi reci, ukratko, o čemu se radi i kako ga je čitateljstvo doživjelo?

Hvala tebi na pozivu. Prošlo je stvarno puno vremena otkako smo malo popričali (smijeh). "Uljezi" su mješavina trilera i horora, barem su ga čitatelji tako opisali, u kojemu se mladi par nađe zatvoren u kući i mora preživjeti nevidljivu prijetnju koja dolazi izvana. Roman je, barem po komentarima na društvenim mrežama, primljen sjajno, čak i bolje nego sam to mogao i zamisliti. Svidjela im se priča, tempo, preokreti... Stvarno je dobro prošao za rukopis kojeg, inicijalno, nisam ni želio objaviti.

Da, poznata mi je ta priča baš kao i u koliko verzija je napisan, te i konačni proizvod, a koliko znam, on je jedini od tvojih romana koji se može kupiti i u susjednoj zemlji. Ima li šanse da se i ostali tvoji romani pronađu u drugim zemljama?

Volio bih reći da da, ali to u cijelosti ovisi od izdavača i koliko mu je isplativo surađivati s knjižarama izvan Hrvatske. Trenutačno nije, nije čak ni u Hrvatskoj situacija povoljna što se tiče plaćanja tih marži zbog čega su pretežno orijentirani na prodaju gradskim knjižnicama. Koliko je loše to što romani nisu baš dostupni širokoj prodaji, toliko je dobro jer već dugi niz godina surađuju s gradskim, pa se romani mogu pronaći više-manje po cijeloj Hrvatskoj za čitanje. A uvijek je tu i opcija, ako netko želi kupiti primjerak, to može direktno od "Naklade Bošković" s kojima surađujem posljednje tri godine.

U kojoj fazi je film "Vikend" snimljen po tvom scenariju inspiriranom "Uljezima"? Neki od nas su vrlo nestrpljivi...

Zamisli kako je tek meni (smijeh). "Vikend" je, napokon, u posljednjih par mjeseci počeo dobivati završni profesionalni sloj. Trenutačno mu se obrađuje ton. Iako zvuči jednostavno, shvatio sam da je to ogroman posao kojeg ja, osobno, nikada ne bih mogao raditi, pa imam veliko poštovanje prema ekipi koja se nalazi iza kamere. Spor proces, ali vidio sam i čuo obrađene dijelove i zvuče fantastično. Iako su takvi filmovi u Americi rutinska stvar, kod nas baš i nisu, pa se ljudi trude da ispadne što bolje. Nadam se da ćemo uskoro početi izbacivati malo promotivnog materijala, no, opet, ni to ne ovisi o meni već o njima.

Poslije "Uljeza", točnije 2020. godine, objavio si kriminalistički roman "Nestala" koji smo mi obožavatelji dugo iščekivali, a po jednoj ljestvici bio je i najčitaniji roman mjeseca. Što je to u njemu što je privuklo čitatelje?

"Nestala" je bila tri mjeseca najčitaniji naslov u Hrvatskoj, s time da je na ljestvici bila skoro osam mjeseci. Što je privuklo čitatelje? Iskreno, ne znam (smijeh). Mislim da je možda to što je to roman koji je prilagođeniji mlađoj čitalačkoj publici, ali sam poštivao neke ustaljene norme žanra, pa su ga bez problema mogli pročitati i stariji čitatelji. Likovi su mlađi, radnja je dinamična, nadam se da je to pripomoglo tome da bude čitan, a možda se ljudima svidjela i promjena jer se mahom događa u Slavoniji, stvarnim gradovima kao što su Pakrac i Daruvar, koji se uopće ne spominju u našoj književnosti. Mogu se samo nadati da će i "Svjedok" postići sličan uspjeh.  

Vratit ćemo se na "Svjedoka", ali prvo želim znati koliko ti imponira uspjeh s obzirom na to da se glas o tvojim romanima širi većinom preko društvenih mreža zbog utjecaja korone na nemogućnost održavanja promocija? Koliko se sjećam, jedna je bila najavljena i otkazana upravo zbog covid19...

Pa, svaki pisac voli vidjeti da je njegovo djelo pronašlo svoju publiku, to je dobar i ugodan osjećaj, da ne kažem i poticajan za daljnje pisanje. Bilo je i nekih ne tako sjajnih kritika, netko ga je našao dosadnim, netko generičkim, no bila bi ludost očekivati da se svima sve svidi, zbog čega sam jako zadovoljan kako je prošao. I mislim da je dobro što se glas širio društvenim mrežama jer su pohvale i preporuke dolazile od običnih čitatelja, koji su uglavnom iskreni oko kvalitete nečijih radova, a kako danas svi koriste Facebook ili Instagram, to uopće nije loš način reklame. Pogotovo jer žanrove koje ja pišem stručna kritika ne želi ni pogledati (smijeh). Trebali smo imati službenu promociju u Zagrebu i baš na taj dan je knjižnica bila zatvorena jer se otkrilo da je nekoliko zaposlenika bilo zaraženo. Srećom, svi su sada dobro, ali je podudarnost ispala malo jeziva (smijeh).

Svi vrlo dobro znamo da si jako kritičan kako prema tuđim romanima, tako i prema svojim, no po tvom prvom djelu je urađena radio - drama. Pa kako sada gledaš na svoje spisateljske početke?

O, ništa se nije promijenilo, prvi romani su i dalje grozno napisani (smijeh). To su početnički radovi koji su, gledajući s neke književne strane, slabi, nemaštoviti i jako ograničeni neiskustvom. Kvalitetno pisanje, ili barem neki napredak prema boljoj kvaliteti, dolazi kroz stalni rad i neprestano unaprjeđivanje; uvijek treba težiti prema boljem. To što je pretvoren u radio-dramu je zabavno jer taj roman, kako mi je to rekla dobra prijateljica, bolje funkcionira u takvoj formi nego pisanoj, pa mi je drago da je netko drugi vidio potencijal u njemu jer ja osobno sasvim sigurno nisam (smijeh).  

Spomenuo si što je, meni osobno zanimljivo, tvoji romani se dosta čitaju, publika ih je prihvatila većinom s oduševljenjem i pozitivnim kritikama, no struka je ta koja kao da još uvijek ignorira kako kriminalistički žanr, tako i horor žanr. Što misliš u čemu je problem?

Književna je scena u Hrvatskoj jako slična filmskoj, gleda se kritika, a ne publika. Neću sada općenito generalizirati, no romani koji su u svojoj srži više okrenuti prema nekom umjetničkom izražaju, drami ili društveno-socijalno-političkoj kritici, uvijek će bolje proći nego horor ili kriminalistički romani. Zato se kod nas ne snimaju filmovi za publiku: trileri, horori ili nekakva akcija jer oni se drže za drugoplasirani proizvod. Drame koje će se moći poslati na festivale... one imaju prednost. Zato su ljudi toliko i zainteresirani za "Vikend" jer krši sva ta pravila i snimljen je za publiku, nikako kritiku, koja će ga ionako pokopati čim izađe van (smijeh). Slična je stvar i s romanima. Žanrovska je književnost u Hrvatskoj na marginama, drži se za manje vrijednu i zbog toga se ne promovira, reklamira ili potiče njezino stvaranje. Imao sam tu sreću da su mi do sada svi izdavači bili otvorena uma, te su mi dali slobodne ruke da napišem tekst kakav želim i nisu me uvjetovali da nešto prilagođavam zbog nekog, recimo to tako, boljeg kritičarskog doživljaja.

Već kada smo kod struke, trenutno je aktualni spor između književnih festivala koji nose novčane nagrade i pisaca zbog načina prikupljanja bodova jer se od autora očekuje da sami prate medije i prave bilješke. Još i svaki medij nosi različit broj bodova i tako sve skupa treba predati žiriju čijem natjecanju prisustvuju. Što ti misliš o svemu tome?

Ništa, nisam u tom svijetu. Mislim, s jedne strane ne vidim ništa loše u tome da autori sami prate stvari koje izađu o njima; većina nas ionako dijeli linkove na članke ili osvrte koje netko napiše, taj dio mi je u redu, ali sistem bodovanja je, iskreno, loša stvar. Ako imate prijatelja u novinama koje nose najviše bodova, riješili ste komad problema. Također je taj sistem ekstremno nepravedan prema autorima koji ne dolaze u medije jer ne pišu stvari koje sam spomenuo u prošlom odgovoru. Mi smo u startu eliminirani i, da tako kažem, šutnuti u stranu, što je možda i bio plan jer, kako rekoh, žanrovska je književnost u Hrvatskoj na marginama i stručne ustanove ne zanima, osim ako niste slavno i proslavljeno ime. Do sada sam se pokušavao par puta prijaviti na natječaje za dobivanje sredstava i svaki put sam bio ravno odbijen, što je u redu, znam što pišem, nema zamjerke, ali ovako se oduzima čak i šansa za pokušaj, zbog čega je taj novi sustav loš i diskriminirajući. 

Pa ima li, onda, šanse da tebe vidimo na nekom festivalu bilo da se prijaviš sam ili da te prijavi tvoj službeni izdavač?

Nikada ne reci nikad! Tko zna, možda se i pojavim negdje (smijeh). Jednom kada se cijela ova situacija vrati u normalu, razmišljat ćemo o tome jer ne bi bilo loše da se odradi pokoja promocija koja neće biti najavljena s ovim sada već zloglasnim opisom “sukladno epidemiološkim mjerama…” a nakon toga, tko zna.

S obzirom na koronu i na to da je, trenutno, jedini način promoviranja romana ograničen na medije poput televizijskih kuća, radio stanica, raznorazne novine i društvene mreže, smatraš li da su tvoji romani dovoljno eksponirani u javnost? Hoćemo li te imati prilike ugledati na malim ekranima u nekom novom intervjuu?

Pa, možda jer imamo nešto u planu. Moramo se još dogovoriti oko točnog datuma, ali nadam se da ćemo obaviti mali intervju s jednom TV kućom. Što se tiče eksponiranosti... Pa, uvijek može bolje, naravno, ali koliko pratim stanje po knjižnicama, "Nestala" se još jako dobro podiže i čita - iznenađujuće za roman koji je svu reklamu dobio od običnih čitatelja, te ga se ne može držati za novitetom. Koliko god da je sve to ograničeno, može biti i gore, pa se neću previše buniti (smijeh). A i sve to mi je pružilo malo vremena da se i sam poigram s nekim oblicima promocije, pa sam tako napravio video-trailere za neke romane, naučio uz Photoshop i par dodatnih trikova u editiranju i stvaranju videa... Nije sve tako loše, ispala je i neka osobna korist jer sam postao tehnički pismeniji (smijeh).

Čestitam ti na tome jer vidjela sam trailere i sve ih bolje radiš. A sada napokon dolazimo do najvažnije stavke našeg intervjua. Prije par dana, objavljen je tvoj novi roman kriminalističkog žanra koji je svojevrstan nastavak "Nestale". Pa možeš li nam reći nešto o njemu?

Prvo ću reći da "Svjedok" uopće nije trebao biti napisan. "Nestala" je trebala biti početak i kraj priče, ali nakon što sam završio taj roman i zaboravio na njega na par mjeseci, neki vrag mi nije dao mira, te me počelo zanimati kako mi živi glavni lik. Svaki pisac ima jednu figurativnu ladicu gdje sprema moguće ideje i kada sam malo prekopao po njoj, bilo je nekoliko stvari koje su mi se učinile zanimljive za staviti u neki roman. Samo tako, Lukas Hum se vratio i počeo voditi priču, a ja sam se opustio i prepustio inspiraciji da me vodi kuda treba. Mislim da je stvar i u tome što nisam želio ponovo pisati isti roman, a priča koju sam imao u glavi, bila je različita od "Nestale", što je bio još jedan mali poticaj. Radnja je ponovo povezana s nestalom osobom, ovoga puta mladom spisateljicom, i za Lukasa je cijeli slučaj trebao biti brza usluga za obiteljskog prijatelja. Na kraju će se pronaći u potrazi za njom, ali i otkrivanjem nekih starih tajni koje datiraju do posljednjih dana Domovinskog rata. Neki su mi ljudi rekli da bi roman mogao biti kontroverzan zbog toga što je pozadina povezana s Domovinskim ratom, no ne vjerujem da će to biti slučaj jer taj je dio tek mali začin, maglovita pozadina cijele priče, nešto kao što su život i tajne malih gradova bili motivi u "Nestaloj". Koliko je sve to dobro napisano i hoće li ga ljudi prihvatiti jednako dobro kao i "Nestalu", ostaje da se vidi. Ja se nadam da hoće jer je bilo zabavno vratiti se tom liku i ne bih imao ništa protiv da mu jednog dana ponovo zakompliciram život (smijeh).  

Što se kontroverzi u romanu tiče, osim poveznica s Domovinskim ratom, glavna priča je o nestaloj spisateljici i o tome kako je, uopće, postala poznata autorica. Misliš li da će ti neke kolege zamjeriti bilo šta napisano o spisateljskom svijetu? 

Ne vjerujem. Neki detalji koji imaju veze s tim dijelom radnje temeljeni su na mojim osobnim iskustvima iz nekoliko književnih grupa i stvarima koje su ljudi meni, osobno, rekli. Razočaranost lika potječe iz moje vlastite razočaranosti, nije usmjerena na nikoga posebno već je riječ o cjelokupnom dojmu.

Spomenula sam da se jedan od tvojih romana može pronaći u susjednoj nam zemlji Srbiji, no ti imaš tamo obožavatelja koji čitaju tvoje romane i u drugoj formi (PDF). Misliš li da će njih odbiti čitanje "Svjedoka", upravo, zbog poveznica s Domovinskim ratom?

Domovinski je rat nešto što se dogodilo, to je povijesna činjenica i nitko ne dobiva ništa time da se to ignorira. Odmah u istom zamahu, "Svjedok" nije ratni roman, Domovinski rat je u njemu tek povijesna pozadina, vrijeme kada se nešto odigralo i taj je događaj imao posljedice do današnjih dana. Kroz radnju se ne brani nijedna strana i ne ispravljaju se povijesne stvari, na tome nije težište tako da ne mislim da bi samo zbog toga netko mogao preskočiti roman ili doživjeti ga baš toliko kontroverznim. To je kriminalistička priča koja, čistom slučajnošću, ima neke veze s tim dijelom hrvatske prošlosti. 

I reci nam, za kraj, što trenutno pišeš, kakvi su planovi za budućnost i imaš li kojeg novog izdavača? I naposljetku, koji tvoj roman ćemo imati priliku čitati u tiskanom obliku?

Piše se svašta i ništa (smijeh). Trenutačno sam zakopan u pisanje SF romana, istražujem novo područje i oduvijek sam želio napisati jednu avanturu u tom žanru koja bi imala prizvuk SF filmova na kojima sam odrastao, posebice onima iz 80-ih, kada sam bio klinac i gledao ih po prvi put. I da uzmem malo predah od kriminalističkog žanra. Trenutačno sam povezan s tri različita izdavača i svaki od njih ima jedan rad kod sebe u radnom planu za objavu. Ne znam hoće li što od toga biti jer financije su uvijek problem i, kako se to kaže, očekujem najgore, ali nadam se najboljem. Što se tiče sljedećeg romana... ni to ne znam, iskreno. Nešto će biti, nadam se (smijeh).

Hvala ti Danijel. Želim ti puno uspjeha sa „Svjedokom“, a pošto stožer najavljuje ublažavanje mjera, iskreno se nadam da se vidimo na nekoj live promociji.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.