Nataša Hrupec | U gostionici neki stranci rade buru

u gostionici neki stranci rade buru

žlicama po tanjuru,

juha izlazi van

preko zlatnog ruba,

više ne posuđuje oblik

birtašice psuju nered

i psovke odnose u kuhinju

vraćaju se, ljuto otvaraju crne novčanike

i čekaju napojnicu

na ekranima stoji prijelomna vijest: stiglo je proljeće

i ne čuje se početak,

samo stoji

suviše je pobjeglih identiteta za stolovima i na šanku

neiživljena čeljad pije

previše je to rasipanja za strast (mada prezirem ekonomski rječnik

i štedljivost)

suviše očišta za sreću i premalo značenja

suviše mode i refleksija u izbi daleko od Versaillesa

u odrazima podsmijeh, zluradost i mrak,

a već sve je iza nas

i obiteljski albumi virili su iz ogledala

odgoj i trupe nadirale su da brane djecu,

kako su nam se samo pisci stalno saplitali u riječ

kako je bučno,

a bilo je i lijepih odraza i iluzija

i evo osoblja: dobar dan, preglumljeno i veselo pita birtašica,

nek' čujemo da ovdje vlada sreća, elan napretka i sloga:

što ćete popiti?

može bilo koja berba moje mladosti

u drugu čašu može i malo ganuća i još nešto, molim vas, pustite muziku jače

glasovi se miješaju, suviše sam čula, premalo znala

i moje su pjesme daleko i Buenos Aires je daleko,

navinite jače,

ove vrane nikad ne spavaju,

miješa se buka s panikom i još mnogo toga,

miješaju se glasovi, navinite jače

ne može jače, kaže, tako je uvijek bilo

i ovi vam božuri na stolovima suviše mirišu na Francusku

pa to je tako eksplicitno

ne prigovarajte, ako vam to ne paše možete ići

i ovi vaši biseri oko vrata, sa okusom mora, sa okusom soli

tamo su u smeću, sve se raspalo, ja to više neću skupljati

a što to? pa to je tako malo u dvije riječi sve bi stalo

rekao bi ars da je živ

i ne bojte se moji su biseri dobro vezani razmišljajte što ćete s napojnicom