Kolumne

četvrtak, 27. svibnja 2021.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Sonje Smolec "Prva klupa do prozora" (Split : Naklada Bošković, 2017.)

Piše: Mirjana Mrkela

Dječaci

Nisam baš neka matematičarka, ali znam zbrojiti dva i dva. Zbrajala sam i čitajući Sonjin roman. Sonja je pisala o dječaku kojemu ne ide povijest. I o djevojčici kojoj ne ide matematika. Zato sam joj rekla:

— Sve mi je jasno! Ti imaš sina koji je trebao instrukcije iz matematike.
— Ha-ha! — Sonja Smolec je smijehom prekinula moju rečenicu — Zar nisi nikad čula za pjesničku slobodu? Moj Vedran je bio odličan učenik. Volio je satove više od odmora.

Ne znam zašto bih joj vjerovala, pomislila sam. Pitala sam Vedrana i on mi je to potvrdio. Zatim sam se vratila romanu da ipak iskopam neke sličnosti.

Usamljenici

Ne znam kako mi je to promaklo kod prvog čitanja. Nije važno što zna, što ne zna. Važno je da je usamljen. Puna škola, a on sam u klupi.

U romanu "Prva klupa do prozora" Igor je sjedio sam dok nije došla Emilija.

"Do kraja sata nije progovorila ni riječ. Djelovala je nekako usporeno, kao da joj je i olovka teška, ali uredno je pisala u svoju bilježnicu. Ni jednom se nije javila kako bi odgovorila na postavljena pitanja. Kriomice sam gledao kako joj se kosa boje čokolade slijeva na ramena i sjaji. Nekoliko puta je lijevom rukom s očiju odmaknula šiške."

Istina nas može iznenaditi

Ne znam kako vi, ali ja uvijek prognoziram. Nastojim pogoditi što će biti, kako će se sve završiti. Emilija će također biti usamljenica — predviđala sam. Bingo! Došla je iz drugog grada i nije se uklopila. Također sam se pitala kako će utjecati na Igora. Hoće li se i s njom svađati kao sa sestrom:

"Znali smo se i ozbiljno potući. Kad bi ona navalila, brzo bih zaboravio kako je meni uvijek bilo žao udariti ju. Tad bih joj vratio. Najosjetljivija je bila kad bih je dohvatio za kosu."

Još jedan problem je čudno ponašanje Igorove sestre:

"— Eli, zašto si danas opet bacila sendvič? Vidio sam te.

— A što se to tebe tiče? Špijuniraš me?

— Ne, nije točno! Slučajno...

— Slučajno ću ja tebe opaliti po nosu!

— Glupačo! Pogledaj se! Vidi na što ličiš! Zašto ne jedeš?

— Nije te briga!

Naravno da ga je bilo briga. I ja sam se brinula čitajući. Bit će tu neko zlo, često sam pomišljala. Vukla me ta misao da vidim jesam li pogodila.

Vjerujte mi, dobro je znati! Voljno poremećena ishrana može postati anoreksija ili bulimija. To su prave, teške bolesti. Oboljeloj osobi nije dovoljno reći neka prestane. Potrebno joj je liječenje, a izlječenje se ne postigne uvijek. Neki pacijenti i umru.

Znaci bolesti u početku se teško prepoznaju. Jedan od znakova je često povraćanje, a zbog povraćanja propadaju zubi. I kad je Igor saznao da cijela obitelj ide zubaru, pomislila sam: gotovo je, sada će se otkriti.

Jesam li vam rekla da mi je Sonja prijateljica? Ja se često družim s takvima. Hoću reći, moja prijateljica Sonja je jako, jako pametna. A pametni pisci nas mogu lako iznenaditi. Čitam ja, dakle, čitam i — bum-bum-bum! — iznenađujem se. I vi ćete, ako budete čitali. Otkrit ću vam samo da sva iznenađenja nisu vesela. Pa kad pročitate, obavezno razmislite što bi bilo da je bilo drugačije! Da je on, ili da je ona, ili da su oni... Ili da ste se vi tamo pojavili i nekako pomogli.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.