Kolumne

subota, 31. kolovoza 2019.

Katarina Zadrija | Korenje


Senjati z cvietjem čele
Po nektar slatki na krili donešene.
Zbuditi se z pesmu mladoga žitka
Kej veter mu njiše lati zelene.

V kapljice rose obraz si vmiti
Po meke trave bosi gaziti
Z svetemi kapi zemljice mati
Trage si posvetiti.

I iti i iti, šum šume vu vuha si upiti.
Na rast se nasloniti,
Tam gore pri vrhu mu
Perunu dobre jutre zazvati.

Babušku v pouoku z rouku pogladiti
I dihati, pljuča z zemlju jednake digati
Do lipe se španceirati,
Vide vu lipe na semu dobrem zafaliti.

Kre križa se prekrižiti,
Prolazniku faljen Bog zazvati
I se to kej jesmo i kej bili smo
Z soubu čez življenje vu sviet nositi.

To naše korenje gde raste tam i ostane
Rasteže se, nosi nas čez življenje.
Kak osebunjek ga čuvamo
Poseči ga nikom nedamo
Koud hojdimo z njim se gizdamo.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.