Reci mi, Amazonijo,
Ti, koja si sva u plamenu,
Hoće li posljednji lepet krila najljepšeg leptira svijeta,
Kojega upravo guta vatrena kataklizma,
Hoće li izazvati kišu
Nad mojom malom njivom u Šiškovcima,
Na koju šest mjeseci nije pala kap.
Onda, hoće li?
Ako znaš odgovor,
Javi mi milenijskim dimom plemena Manoki.
Pusti ga neka se digne iznad Aconcaguae,
A ako to ne bude dovoljno visoko,
Ja ću se popeti na hrast.
Bude li odgovor pozitivan,
Kunem se da ću izmoliti pedeset Očenaša i pedeset Zdrava Marija,
Za spas duše nepoznatih podmetača požara, čiji će unuci baštiniti
Pustu zemlju T. S. Eliota.
Ti možda ne znaš, draga Amazonijo,
Ja živim od to malo njive,
A tebi će ionako doći svi leptiri svijeta,
Da poljube mrtvi pepeo svojih dalekih srodnika.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.