Pramcem u sumrak

Sirena

Piše:Jelena Miškić

Brakorazvodnom parnicom smo dobili plavu rusku mačku. Osim usmene obavijesti, vjerovali ili ne, stigla je napismena čitaba u kojoj se sukobljene stranke dogovoreno slažu, a ističu da su se dogovorno dogovorili oko svega, kako mačku ostavljaju Đuki koji će se odgovorno brinuti o životinji kako se brine i o svojim psima, s ljubavlju i pažnjom, te da ne poznaju nikoga tko bi s istim žarom obavljao dodijeljenu dužnost sem njega. Laskavo. Strankama je odluka mirne duše i olakšane savjesti donešena na vukovarskom općinskom sudu i osim pismohrane i razvedenicima, dostavlja se ljubitelju životinja, Đuki.

Sjedimo u sjenici na dvorištu u sumrak kolovoškog dana, prekasno je za kavu, prerano za bilo što jesti, papir između nas.

Majka zabrinuto vrti glavom.. Kaže, svijet je totalno otišao u vinkl. Đuka mlati oko sebe mlatalicom za muhe pa zaključi raspravu - otvorit ćemo bocu vina i nazdraviti novom četveronožnom članu obitelji. Po kratkom postupku i nek je sa srećom.

U taj tren mačka skoči na naš bedem, kao da je znala i udari mjaukati kao sumanuta.

"Evo, evo..." - skoči dobrodušni starac i baci joj na među ostatak mesa pečenog pileta od ručka. Dva pseća bandita znatiželjno načule uši i korak po korak domile i zauzmu stav zbunjenih dlakavaca ne vjerujuć da hranimo mačku.

"Dere se da, čujete ju i vas dvojicu... Kao sirena!“ - zadovoljno zaključi Đuka obzirom kako je mačka sve pojela, pogladi ju po baršunastoj glavici.

Nisu nam niti rekli niti napisali kako joj je ime.

To je sasvim nevažno u procedurama kada se život dijeli, ispisivanjima papira s obrazloženjima, paragrafima, parafima, kome noć, a kome dan.

Kreštalica je naša i zvat ćemo ju Sirena.

Doista zavija kao jedna. Možda jednom prestane, jednom kad ispod zelenih očiju utihne neko buduće vukovarsko predvečerje svjesno da se dom zove drugim imenom.