ponedjeljak, 26. kolovoza 2019.

Danijel Špelić | Peter Benchley: „Ralje“


Definicija lijenosti - kada na Internetu nema dobre fotografije, pa moram ustati, otići do police s knjigama, skinuti dotičnu i sam je fotografirati kako bi imao dobru sliku da ljudi imaju pojma o čemu pišem. To vam samo slikovito ilustrira koliko sam ustvari lijen, ali i to koliko je ova knjiga rijetka. Nastavak je još rjeđi, pa već kad sam slikao ovu, odmah sam napravio i još jednu druge naslovnice, ali to je već priču za neku drugu priliku, samo sam bezočno iskoristio priliku da se pohvalim kako na policama imam neke stvarno rijetke naslove za koje možda nikada niste čuli. Kolekcionar sam, što da kažem, svi imamo svoje mane. I, tako, ljeto je u tijeku, ljudi uživaju na plažama, zgodne djevojke su posvuda oko nas, sredovječni muškarci s pivskim škembama također i često ih se zamijeni za nasukane kitove, nesnošljiva dječja vriska para zrak i ugostitelji vam naplaćuju trideset kuna za kavu koja kao da je izašla iz sudopera. Ah, uživancija. Sve što nedostaje na toj slici ste vi i dobra knjiga. Čita vam se nešto ljetno (jer se zimske knjige čitaju po zimi, to svi znaju) i lagano, nešto dobro i opasno, možda nešto s dovoljno uzbuđenja da zaboravite kako ste zbog ljetovanja ušli u toliko duboki minus da vas ne bi pronašao ni Kapetan Nemo sa svojim Nautilusom.

Ako ste se odlučili za Ralje jer ste gledali film i mislite da radnja odgovara onome što u glavi imate zamišljeno kao „ljetno štivo“ odmah ću vam reći kako ste napravili za*** života. Da, svi su gledali film (ako niste - ispod kojeg kamena živite?) i to je bio prvi, u doslovnom i prenesenom značenju, stvarno prvi blockbuster koje je poharao ljetnu sezonu i stvorio neviđenu fobiju od mora, plaža i morskih pasa, kao i zaradio mucho, mucho dineros. Čini se kao zabavan roman za ponijeti na more i pročitati, zar ne? Pa, ako ste samo gledali film, onda da - razumijem zašto bi to pomislili. Oni koji su pročitali pisani predložak tokom čitanja su radili jednu i samo jednu stvar - navijali da Bruce aka Veliki Bijeli Žderonja, pojede sve likove koji su se pojavili u njemu. Jer su bili antipatični. Svi do jednoga. Jer roman nije niti lagan niti je zabavan kao film (iako dijele istu narativnu strukturu) i ja još danas imam veliku dvojbu - jesam li pročitao jedno od onih velikih književnih djela koje zbog filma nije dobilo veće književno priznanje, ili sam pročitao stvarno osrednji roman koji je zbog filma zaradio kultni status. Debata oko toga traje... oh, ima već koja godina i ne pokazuju se znakovi da će to uskoro biti riješeno.

Postoji mala zabavna priča oko ovog romana. Poslao mi ga je frend, on ga je negdje iskopao, ne znam ni ja gdje, ali u Zagrebu ima jedan slatki mali antikvarijat kojeg obiđem svaki put kada sam tamo. Imaju odličan izbor knjiga, neke stvarno rijetke stvari i kako imam malo... pomaknuti izbor za čitanje, zabavna stvar je da me je prodavač zapamtio iako sam tamo do tada bio samo dva puta tokom dvije godine (kupio sam trilogiju od Arthura C. Clarka - 2001, 2010, 2063 Odiseju - ništa nastrano, molit ću lijepo). I kopao sam tako malo po nekoj kutiji s naslovima koji su koštali 10 kuna, sitnica. Ništa pametno, iskreno, kada su mi pod ruku došle upravo Ralje. I pitam čovjeka nije li ovo tamo greškom jer, iako roman kod nas i nije baš nešto jako na cijeni - ako ga negdje pronađete raspon je između 50-100 kuna - 10 kuna mi se činilo kao stvarno sitna lova jer je roman bio u savršenom stanju. I rekao mi je čovjek mudru stvar – „Ponekad moraš staviti nešto što vrijedi u gomilu loših stvari kako bi ljudima uljepšao trud kopanja po svim tim kutijama“. To je bila stvarno sjajna stvar, iskreno. Budite sigurni da sam mu svaki put po dolasku prekopao kutije i uvijek sam pronašao nešto odlično (barem za mene, jel'te) ispod cijene. Tako se vodi onako malo razbarušeni antikvarijat gdje se može svašta pronaći i tako se motiviraju ljudi da se upuste u potragu. Ipak, Ralje mi ostaju misterija. Pročitao sam ih par godina prije (dobio sam amerikaniš izdanje na dar) i kažem vam, ostao sam pomalo zbunjen. Jer radnja je tu negdje, skoro ista; mala turistička zajednica Amity otoka, prepuna turista na početku sezone, počne imati problem morskog psa. Imamo iste likove, slične situacije i puno stvari koje su ljudi očekivali pronaći ovdje jer su ih vidjeli u filmu, ali ih nisu pronašli. Kako rekoh, film/roman, ista radnja uz par dodataka koji nisu išli u film. Ipak, prvi problem i onaj najveći su likovi. Književni šerif Brody nije tako dopadljiv kao onaj filmski. On je čovjek na zadatku, što bi se reklo, vodi malu policijsku postaju, nema nekih problema, on je čovjek koji je opušten i miran jer je mala riba u malom akvariju. Sve dok ne počnu problemi s morskim psom. Odmah je vidljivo kako Brody želi napraviti pravu stvar i zatvoriti plaže (što radi i u filmu), ali nema inicijativu napraviti to kao pravi junak. Jer nije pravi junak, on je netko tko se našao u lošoj situaciji, pod pritiskom gradske uprave i Benchley je tu nabacao svega; od korumpiranih političara, do same Mafije zbog koje plaže moraju biti otvorene jer onda se povećava vrijednost nekretnina. Da, dragi moji, krenuli ste čitati roman o lovu na velikog morskog psa - dobili ste malverzacije s nekretninama, loše političare, Mafiju i par još sličnih stvari koje djeluju kao da su naknadno ubačene u originalni roman samo da se nabije broj riječi. Iako se tu provlači ta rasprava o zatvaranju plaža, dobijete pun kufer stvari za koje vas jednostavno nije briga. Dalje, Gospođa Brody je kućanica koja žali za prošlim životom dok nije bila gospođa lokalnog šerifa, koji zarađuje kikiriki, i ona je malo... ah, nemirna. Četrdeseta je tu, ljepota prolazi, što da se radi? Pojebe s upola mlađim likom, naravno. Bez zezanja - to je u romanu. Jedno poglavlje kako se priprema za susret, drugo kako se ševe u hotelskoj sobi. Vruće ljeto, zaista. I taj netko je Hopper, lik koji je biolog i treba pomoći u lovu na morskog psa. On je nešto kao oni preplanuli mladi bogataši koji mašu pimpekom, imaju taj samozadovoljni izraz lica i izgovaraju dijaloge kao iz porno produkcije; oduvijek si mi se sviđala, oduvijek sam te gledao - gospođa Brody je hodala s njegovim starijim bratom, dečko je šamarao majmuna na nju davno prije nego su se počeli igrati skrivanja kobase u hotelskoj sobi. Tu je i gradonačelnikova žena koja je isto nezadovoljna... Dakle, shvaćate, umjesto napetog avanturističkog romana s natruhama katastrofe, vi dobijete Gradić Peyton s natruhama neke od onih izvikanih drama o južnjačkim zabitima gdje su svi gospoda, pijani i gdje se nabacuju raznim frazama. I to sranje se nastavlja kada isplove na brodu i krenu tražiti morskog psa. Brody zamalo zadavi Hoppera zbog ljubomore, Quint (koji je jedini iole sličan liku iz filma), ih obojicu zajebava - svi svakoga mrze i nitko nikoga ne podnosi. Ljubomora, zavist, nesigurnost, požuda - sve što treba imati jedan dobar roman o velikom morskom psu koji na kraju balade dođe nešto kao kazna za sve njih, slikovito rečeno. I kraj je u cijelosti antiklimaktičan, iako ima neke dobre akcije koje smo vidjeli i u filmu, u romanu stvar završi, umjesto sa velikom eksplozijom, gotovo s malo petardom, mokrom usput.

Ali, Benchley je bio poprilično pismen tip, pa ovo nije muka čitati. Doduše, likovi su takvi da navijate da ih veliki bijeli žderonja sve pojede za ručak, ali nije muka čitati, dapače. Neki dijelovi su sjajni, opušteni, baš vas uvuku u radnju i tu sada dolazi do sukoba; jer roman nije loš, ni s pismene, kao ni s izričajne strane, upravo suprotno, da bi onda uletjela poglavlja kao ona seksi scena koja djeluju kao da ih je pisao napaljeni dečko s opakim fantazijama. Vidi se i osjeti utjecaj Moby Dicka, pogotovo završni dio kada Quint pošizi i počne sve shvaćati osobno, ali to funkcionira i kao posveta i kao samostalna radnja. Mafija je tu nepotrebna, kao i cijela ta stvar s nekretninama, kao i sve te ljubavno/društvene peripetije jer nisu zanimljive i stvarno djeluju kao da je Benchley malo nabijao broj stranica. Ovo nije roman za plažu, nikako, bez obzira na ljetnu radnju i status koji ima zbog filma. Na trenutke jest avanturističkog duha, ali puno više trenutaka je mračan, pomalo beznadan, depresivan čak - ALI, ako ste za takve stvari, onda će vam se svidjeti. Druga strana novčića jeste što vam se neće svidjeti zbog onih drugih stvari; cijela ta priča oko morskog psa jer to je opet drugačijeg tona (ne previše, ali dovoljno) tako da, kako god da krenete čitati ovaj roman - zajeb. Ali, iskreno, to je zajeb koji vrijedi pročitati, što zbog kultnog statusa, što zbog samog filma (da se vide razlike) što zbog činjenice da je dobar/loš roman koji se mora barem jednom u životu pročitati.

Nema komentara :

Objavi komentar