Kolumne

ponedjeljak, 18. travnja 2016.

Književna kritika

Književna kritika je najuobičajeniji način na koji pristupamo književnosti: ona se, uglavnom, bavi pojedinim književnim djelima, čita ih, ocjenjuje i tumači. Služi kao spona između književnog djela i njegovih čitatelja. Grčka riječ kritika znači ocjenjivanje, prosuđivanje, pa tako i književna kritika, u osnovi, znači procjenu književnog djela kao teksta određene vrste. Ta procjena može biti estetska (koja daje ocjenu umjetničke vrijednosti djela), idejna (koja prosuđuje o idejnim značenjima djela), etička (koja prosuđujeo moralnom stavu djela), didaktička (koja procjenjuje upotrebljivost djela u odgoju i obrazovanju mladih). Međutim, samoj prirodi književnog djela najprimjerenija je ona kritika koja svoj pristup prilagođava unutarnjim svojstvima samog djela (tzv. imanentna kritika, ili "unutrašnji pristup"). Takva kritika ne insistira toliko na ocjeni djela koliko na njegovom tumačenju (tzv. načinu ili metodi interpretacije). A to tumačenje teži otkrivanju dubljih značenja djela i prepoznavanju načina na koji su ta značenja umjetnički "proizvedena". Ako se bavi književnim djelima iz prošlosti, ona nastoji uspostaviti onaj smisao djela koji je relevantan za suvremenog čitatelja. Drugim riječima, ona nastoji prepoznati žive vrijednosti književnog djela, tj. onaj njegov smisao po kojem ono traje kao živa čovjekova svijest o svijetu u kojem i mi danas živimo.


Književna kritika: autor Zdenko Lešić (Ugljan, Zadar, 2. siječnja 1934.). Hrvatski književni povjesničar i teoretičar, kritičar, esejist, prozaist i prevoditelj.
Pojmovnik