3. DRAMA je jedan od triju rodova
– Obuhvaća književna djela koja su namijenjena za izvođenje na pozornici
– obilježja – podijeljenost teksta na uloge, dijalog i monolog kao oblici pripovjedne tehnike, didaskalije, dramski sukob
– DRAMSKA SITUACIJA – dio dramske radnje koji prikazuje odnos među likovima u nekom trenutku
– DIDASKALIJE – dio dramskoga djela, tj. tekst koji govori o izgledu prostora u kojem se radnja odvija, o izgledu i kretanju likova, o načinu govorenja likova … najčešde je pisan kosim slovima i čitatelju pomaže u pradenju radnje, a redatelju i glumcima služi kao uputa
– DIJALOG – razgovor između dvaju ili više likova u književnom djelu
– MONOLOG – govorenje jednoga lika bez sugovornika
– KOMPOZICIJA – uvodni, središnji dio, završni dio
DRAMSKE VRSTE:
1. TRAGEDIJA - vrsta dramskog djela koja prikazuje duboke ljudske strasti i najčešće završava smrdu glavnog junaka
2. KOMEDIJA – vrsta dramskoga djela vesela sadržaja. Crta smiješne strane života i ljudi, ismijava njihove mane i nedostatke
3. DRAMA U UŽEM SMISLU - vrsta dramskoga djela po sadržaju slična tragediji, ali ne teži tragičnom završetku
- KOMPOZICIJA DRAME:
1. ČIN – dio dramskoga djela koji se sastoji od više prizora, označen je u kazalištu dizanjem i spuštanjem zastora
2. SLIKA
3. PRIZOR - dio čina u dramskom djelu koji je obilježen smjenjivanjem dramskih lica
4. SCENA
- IZRAŽAJNA SREDSTVA U KAZALIŠTU:
1. GLUMA – vještina ili umijede javnoga umjetničkog izvođenja uloga u kazalištu ( gesta, mimika, grimasa )
2. GOVORNA KARAKTERIZACIJA LIKA - izražavanje osobina lika njegovim govorom. Govorom lik otkriva svoju socijalnu pripadnost, moralne osobine i psihička stanja
3. KOSTIMOGRAFIJA – crtanje i kreiranje kostima za potrebe kazališne predstave
4. SCENOGRAFIJA - osmišljavanje, opremanje i uređivanje scene za kazališnu predstavu.