Milan Pišković | Knjiga ljubavne poezije Zvonimira Goloba

Mladen Pavković objavio je još jednu knjigu, o jednom od najvećih hrvatskih književnika ljubavne poezije – Zvonimiru Golobu (Koprivnica, 19. veljače 1927.-Zagreb, 1. lipnja 1997.).

Knjiga nosi naslov „Zvonimir Golob-Pjesnik ljubavi“, a među ostalim u knjizi se nalazi izbor najljepših ljubavnih pjesama ovog autora, koji je  tijekom svog života objavio niz vrijednih knjiga, uređivao nekoliko istaknutih časopisa, sudjelovao u osnivanju grupe Studio 64, koja je stvorila i afirmirala Zagrebačku školu šansona (Dedić, Špišić, Percl, Črnko i dr.). Objavljivao je eseje i prevodio s više jezika. Skladatelj je i autor brojnih pjesama. Bavio se i umjetničkom fotografijom. Njemu u čast Udruga hrvatskih branitelja Domovinskograta91.(UHBDR91.) na Pavkovićevu inicijativu pokrenula je i natječaj za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu, koji se kontinuirano organizira već godinama.

Inače, Goloba pamtimo i po njegovim nenadmašnim ljubavnim stihovima, od koje su mnoge uglazbili i otpjevali, pretežno Arsen Dedić, Kemal Monteno i drugi.

Žalosno je i jadno što Golobove obljetnice prolaze gotovo nezapaženo. Čak ni Društvo hrvatskih književnika (DHK) nije je zasad obilježilo, ( ni jednom!) a u Zagrebu ovaj pjesnik nema ni ulici ili trg koji se naziva njegovim imenom.

U Koprivnici je baš zahvaljujući Pavkoviću  nazvana Golobovim imenom  jedna ulica, a UHBDR91. postavila mu je  i spomen ploču na pročelju škole koju je polazio.

U najnovijoj Pavkovićevoj knjizi o ovom velikom hrvatskom piscu, objavljene su i pjesme nagrađenih autora s ovogodišnjeg tradicionalnog natječaja za najbolju neobjavljenu pjesmu „Zvonimir Golob“, a koji UHBDR91. organizira godinama. Tako među ostalim tu su se našle pjesme, a i kratki životopisi: Sanje Pilić, Anite Martinac, Mateje Šimunović, Snježane Novotny, Juliennne Bušić, Tomislava Šovagovića,, Nikole Šimića Tonina, Ive Ćalete Cara, Nine Vukadin i drugih autora. 

Snimio: Ivano Horvat

Milan Pišković

Mladen Pavković | Zvonimir Golob, pjesnik kojeg ne smijemo zaboraviti!

U Koprivnici se 19. veljače 1927. rodio jedan od najvećih hrvatskih pjesnika ljubavi. (Preminuo je 1. lipnja 1997. u Zagrebu.) Da je živio i radio negdje drugdje bio bi drugi – Žak Prever ili Jesenjin! Riječ je o svestranom autoru, koji je objavio niz vrijednih knjiga, uređivao nekoliko istaknutih časopisa, sudjelovao u osnivanju grupe Studio 64, koja je stvorila i afirmirala Zagrebačku školu šansona (Dedić, Špišić, Percl, Črnko i dr.). Objavljivao je eseje i prevodio s više jezika. Skladatelj je i autor brojnih pjesama. Bavio se i umjetničkom fotografijom. Njemu u čast moja malenkost pokrenula je i natječaj za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu, koji se kontinuirano organizira već godinama.

Pamtimo ga i po njegovim nenadmašnim ljubavnim stihovima, od koje su mnoge uglazbili i otpjevali, pretežno Arsen Dedić, Kemal Monteno i drugi.

Žalosno je i jadno što Golobova obljetnica prolazi gotovo nezapaženo. Čak ni Društvo hrvatskih književnika (DHK) nije je zasad obilježilo, (ni jednom!) a u Zagrebu ovaj pjesnik nema ni ulici ili trg koji se naziva njegovim imenom.

Predlažemo, ako ništa drugo, da se „Zvonimir Golob“ nazove jedan most preko Save, a koji spaja stari i novi Zagreb.

Ime ovog istaknutog i značajnog književnika ne smije biti zaboravljeno.

Međutim, kako bilo da bilo, uvijek ćemo se rado sjećati njegove nezaboravne pjesme - „Dušo moja“.

Mladen Pavković

DUŠO MOJA

DUŠO MOJA, i kada krenem

tako bih rado da se vratim.

Ti ne znaš da je pola mene

Ostalo s tobom da te prati,

ostalo s tobom da te ljubi

dok budeš sama i bude zima,

jer ja sam onaj koji gubi

i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više

koliko dugo mrtav stojim

dok slušam kako liju kiše

pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si

i bez tebe ti ležaj spremam.

Na nekoj zvijezdi što se gasi

ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja

stavit ćeš glavu na moje grudi.

I ja sam onaj koji sanja

i zato neću da se budim.

Dušo moja, ko kaplja vode

i ti se topiš na mom dlanu,

jer s tobom dođe i bez tebe ode

stotinu dana u jednom  danu.

Zvonimir Golob

Zvonimir Golob | Dušo moja

Dušo moja, i kada krenem
tako bih rado da se vratim.
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati,

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.

_________________________________________

Zvonimir Golob (Koprivnica, 19. veljače 1927. – Zagreb, 1. lipnja 1997.), bio je hrvatski pjesnik i prevoditelj.

Festival šansone posvećen pjesniku ljubavi- Zvonimiru Golobu!

U ponedjeljak, 21. veljače od 20 sati u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu bit će održan Festival šansone „Zvonimir Golob“. Bit će to podsjećanje na velikog hrvatskog pisca, skladatelja, šansonjera, koji je rođen u Koprivnici, 19. 2. 1927., a umro u Zagrebu, 1. 6. 1997., a za kojega s pravom ističu da je i „najveći hrvatski pjesnik ljubavi“. Bio je i jedan od začetnika Studija 64, grupe koja je stvorila i afirmirala zagrebačku školu šansone, a njegove pjesme snimljene su i objavljene na dvadesetak Lp-ploča i kaseta.

Najviše pjesama po Golobovim stihovima skladao je i pjevao Arsen Dedić (LP ploča i CD „Arsen pjeva Goloba“), dok se osobito pamti pjesma „Dušo moja“ u izvedbi Kemala Montena.

Festival šansone „Zvonimir Golob“ već se godinama u organizaciji Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. održava u Koprivnici, rodnom gradu pjesnika, ali ovoga puta prvi put bit će održan u Zagrebu.

Na festivalu će nastupati brojna poznata imena hrvatske estrade: Ranko Boban, Mladen Burnać, Darko Domijan, Ksenija Erker, Juraj Galina, Boris Ćiro Gašparac, Nino Golob, Hrvoje Hegedušić, Ženski vokalni sastav Ive, Toni Janković, Paula Jusić, Zrinko Kapetanić (jedan od najboljih hrvatskih recitatora), Vladimir Kočiš - Zec, Zdenka Kovačićek, Željko Krušlin-Kruška, Željka Marinović, Mladen Medak-Gaga, Gabi Novak, Ivica Pepelko, Miroslav Škoro, Mirko Švenda-Žiga, Miro Ungar, Kostadinka Velkovska, Alka Vuica, Jasna Zlokić i Dražen Žanko.

Voditelji će biti: Kostadinka Velkovska i Goran Grgić.

Svi oni svojim će interpretacijama nastupati u čast i slavu Zvonimira Goloba – da se ne zaboravi, odnosno svojim će hitovima i glazbenim uspješnicama učiniti ovo večer- večeri ljubavi te će u atmosferi natopljenoj prisnošću, toplinom, nostalgijom i poštovanjem odslušati program koji se tijekom zadnjih godina i malo čuje.

Ulaznice se mogu nabaviti na blagajni dvorane Vatroslava Lisinskog, a ulaz je dozvoljen pod epidemiološkim mjerama.

Božica Jelušić | Naši lirski razgovori

Za Z. , povodom rođendana

Pogledaj ove ljude, što nemaju života,
Od uspjeha ih tuđeg hvataju groza i zima.
Bauljaju u tami neraspetljanih rima,
U svakome tko svijetli opasnog sluteć zelota.

Slušaj ih kako ruže sve što o srcu zbori,
Kada kisela lica slušaju neku šansonu.
U zrakoprazan prostor dižu se u balonu,
A ruke su im suhe i prazni razgovori.

Promotri te što nisu podlegli snu niti strasti,
A prema "lirskoj vrsti" imaju svoje rezerve.
Ti semantičko zrnje kljucaju iz konzerve,
U običnoj su zemlji zaboravili rasti.

Pjene se tako i viču, prkose i inate,
Tajno bi htjeli biti bardi i trubaduri.
U literarnu vječnost svima se strašno žuri,
I svima im je krivo što nisu valjali za te.

19. veljače 2020.
Flora Green

Zvonimir Golob | Dušo moja

Dušo moja, i kada krenem
tako bih rado da se vratim.
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati,

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Zvonimir Golob | Tijelo žene

Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos ...
(Pablo Neruda)

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Zvonimir Golob | Ruža

Ogolio sam te kao ružu
da bih ti vidio dušu
a nisam je našao.
Ali sve uokolo
obzorje, zemlja i more,
sve do beskraja,
ispunilo se mirisom,
neizmjernim i živim.

Sergej Aleksandrovič Jesenjin | Pjesma o kuji

Jutros je rano u štali,
gdje rogoz se zlati u kutu,
oštenila sedmero malih,
štenad riđu i žutu.