srijeda, 19. veljače 2020.

Božica Jelušić | Naši lirski razgovori


Za Z. , povodom rođendana

Pogledaj ove ljude, što nemaju života,
Od uspjeha ih tuđeg hvataju groza i zima.
Bauljaju u tami neraspetljanih rima,
U svakome tko svijetli opasnog sluteć zelota.

Slušaj ih kako ruže sve što o srcu zbori,
Kada kisela lica slušaju neku šansonu.
U zrakoprazan prostor dižu se u balonu,
A ruke su im suhe i prazni razgovori.

Promotri te što nisu podlegli snu niti strasti,
A prema "lirskoj vrsti" imaju svoje rezerve.
Ti semantičko zrnje kljucaju iz konzerve,
U običnoj su zemlji zaboravili rasti.

Pjene se tako i viču, prkose i inate,
Tajno bi htjeli biti bardi i trubaduri.
U literarnu vječnost svima se strašno žuri,
I svima im je krivo što nisu valjali za te.

19. veljače 2020.
Flora Green

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.