Kolumne

ponedjeljak, 3. listopada 2016.

Sergej Aleksandrovič Jesenjin | Pjesma o kuji


Jutros je rano u štali,
gdje rogoz se zlati u kutu,
oštenila sedmero malih,
štenad riđu i žutu.

Dugo ih mazila nježna,
lizala prljavo inje,
tekla je vodasnježna
pod tijelom životinje.

Uveče, kao i vazda,
koke na lijegala kreću.
Namršten uđe gazda
i strpa štenad u vreću.

Po snijegu trči i laje,
za dubokim stopama hoda.
Još uvijek drhtala je
nezamrznuta voda.

A kad se vraćala vrela,
bokova punih pjene,
njoj se mjesec vrh sela
učini – njeno je štene.

Gledala nebo je plavo,
cvilila nasred druma,
a mjesec je tonuo pravo
iza dalekih šuma.

I nijemo, kao da kreće
bačeni kamen niz brijeg,
pale su oči pseće
ko zlatne zvijezde u snijeg.

____________________________

Sergej Aleksandrovič Jesenjin (rus. Сергей Александрович Есенин; Konstatinovo, 3. listopada 1895. – Lenjingrad, 28. prosinca 1925.) ruski pjesnik.

Nema komentara :

Objavi komentar