Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Boris Pasternak. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Boris Pasternak. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 18. svibnja 2020.

Zoran Stamenić | Boris Pasternak: Zimsko nebo


Vinuta iz dima kao iskra vatre
Zvjezdana je rijeka šiknula u ništa
Grupe klizača što u nebo pada
Kraj kuće sa zvonikom noćnog klizališta

Klizaču manje dotiči se leda
Noga u zraku neka bude duže
Pazi dok juriš i siječeš zavoje
Odletit ćeš do Norveške i neba

Zrak okovan zvukom željeza i leda
Klizače dok kližu nimalo ne brine
Očiju zaštićenih kao naočarke
Jure kroz noć kao kost domine

Jezik isplazili kao ptičari usta
Smrzo se od leda i mjesec nad njima
Preslikava prizor i odsjaj uliva
Lavine leda što dah oduzima.


Boris Pasternak (1890. – 1960.)
prijevod i prepjev Zoran Stamenić

utorak, 12. svibnja 2020.

Zoran Stamenić | Boris Pasternak: Neka bude


Razgorila zora svijetlo
Da draga vidi u zoru kad pođe
Odustat od puta ona neće
Neka svijetli za nju i mene

Zora na nebu pokazala prugu
Avion plovi kroz oblake bijele
Sunce i dan počeli u letu
Neka svijetli za tebe i mene

Vjetar će ti milovati lice
Kada ti se u snu prikrade
A mjesec svijetliti uspomene
Neka svijetli za tebe i mene

Kako je sretan taj lahor samo
Umjesto mene on da ti dođe
Dok mjesec nove snove šalje
Neka svijetli za tebe i mene

Reci kad ćemo u sjajnom vrtu biti
Vikni dok si muza s glasom
Dokle ćemo sjediti u tmini
Reci, dok plam nije zgaso.


Boris Pasternak (1890. – 1960.)
prijevod i prepjev Zoran Stamenić

srijeda, 6. svibnja 2020.

Zoran Stamenić | Boris Pasternak: San


Sanjao sam jesen u staklenoj magli,
prijatelje i tebe u veseloj klapi,
i kao soko što za jelom leti,
duša ti moja tad na ruku pala.

Vrijeme je teklo i starost ga takla,
kruneći okvire koprenom od srebra,
zora je iz vrta osipala stakla
krvavim i tužnim suzama iz rujna.

Vrijeme je starilo. U fotelji svila
hladna popucala, sva trošna i jadna.
Utihnula si i ti, a glasna si bila,
i san utihnu poput zvuka zvona.

Probudih se. Kao jesen, puna bola zora,
a vjetar pun straha, jeze,
kao laku slamu na kiši iz kola
u bijegu je nebom raznosio breze.

Riječ „ljubav“ sad je: „ti si prava“;
i druge ću riječi tebi naći lako,
i za tebe svijet preimenovati,
samo ako želiš da nam bude tako.

Možda će osjećaja tvojih blago
tajno tvoj tamni pogled istočiti
jednoga dana iz tvojega srca
to blago bajno prirodno i sjajno.

Boris Pasternak (1890. – 1960.)
prijevod i prepjev Zoran Stamenić