Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Prikazani su postovi s oznakom Boris Pasternak. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Boris Pasternak. Prikaži sve postove
ponedjeljak, 18. svibnja 2020.
Zoran Stamenić | Boris Pasternak: Zimsko nebo
Vinuta iz dima kao iskra vatre
Zvjezdana je rijeka šiknula u ništa
Grupe klizača što u nebo pada
Kraj kuće sa zvonikom noćnog klizališta
Klizaču manje dotiči se leda
Noga u zraku neka bude duže
Pazi dok juriš i siječeš zavoje
Odletit ćeš do Norveške i neba
Zrak okovan zvukom željeza i leda
Klizače dok kližu nimalo ne brine
Očiju zaštićenih kao naočarke
Jure kroz noć kao kost domine
Jezik isplazili kao ptičari usta
Smrzo se od leda i mjesec nad njima
Preslikava prizor i odsjaj uliva
Lavine leda što dah oduzima.
Boris Pasternak (1890. – 1960.)
prijevod i prepjev Zoran Stamenić
Labels:
Boris Pasternak
,
poezija
,
prijevodi
,
Zoran Stamenić
utorak, 12. svibnja 2020.
Zoran Stamenić | Boris Pasternak: Neka bude
Razgorila zora svijetlo
Da draga vidi u zoru kad pođe
Odustat od puta ona neće
Neka svijetli za nju i mene
Zora na nebu pokazala prugu
Avion plovi kroz oblake bijele
Sunce i dan počeli u letu
Neka svijetli za tebe i mene
Vjetar će ti milovati lice
Kada ti se u snu prikrade
A mjesec svijetliti uspomene
Neka svijetli za tebe i mene
Kako je sretan taj lahor samo
Umjesto mene on da ti dođe
Dok mjesec nove snove šalje
Neka svijetli za tebe i mene
Reci kad ćemo u sjajnom vrtu biti
Vikni dok si muza s glasom
Dokle ćemo sjediti u tmini
Reci, dok plam nije zgaso.
Boris Pasternak (1890. – 1960.)
prijevod i prepjev Zoran Stamenić
Labels:
Boris Pasternak
,
poezija
,
prijevodi
,
Zoran Stamenić
srijeda, 6. svibnja 2020.
Zoran Stamenić | Boris Pasternak: San
Sanjao sam jesen u staklenoj magli,
prijatelje i tebe u veseloj klapi,
i kao soko što za jelom leti,
duša ti moja tad na ruku pala.
Vrijeme je teklo i starost ga takla,
kruneći okvire koprenom od srebra,
zora je iz vrta osipala stakla
krvavim i tužnim suzama iz rujna.
Vrijeme je starilo. U fotelji svila
hladna popucala, sva trošna i jadna.
Utihnula si i ti, a glasna si bila,
i san utihnu poput zvuka zvona.
Probudih se. Kao jesen, puna bola zora,
a vjetar pun straha, jeze,
kao laku slamu na kiši iz kola
u bijegu je nebom raznosio breze.
Riječ „ljubav“ sad je: „ti si prava“;
i druge ću riječi tebi naći lako,
i za tebe svijet preimenovati,
samo ako želiš da nam bude tako.
Možda će osjećaja tvojih blago
tajno tvoj tamni pogled istočiti
jednoga dana iz tvojega srca
to blago bajno prirodno i sjajno.
Boris Pasternak (1890. – 1960.)
prijevod i prepjev Zoran Stamenić
Labels:
Boris Pasternak
,
poezija
,
prijevodi
,
Zoran Stamenić
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)