Kolumne

nedjelja, 30. travnja 2023.

Sanja Rotim | Vjetar zdravog razuma

 


Bilo jednom jedno bogato kraljevstvo. Kralj i njegovi podanici su imali sve što su mogli poželjeti ali nikada nisu bili time zadovoljni. I sam kralj je imao namjeru napasti susjedna kraljevstva kako bi proširio svoje granice. Žitelji ovoga kraljevstva su se mogli prepoznati nadaleko jer su žene odijevale skupocjene bunde od životinjskog krzna poput nerca ili lisice i imale torbe i cipele od krokodilske kože. I muškarci su nosili slične torbe i kofere. Gospođe i mlade djevojke bi stavljale nakit od slonovače, nije im bilo dovoljno zlato i srebro. Čak su u domovima izlagali nosorogov rog kao da je to bio neki ukras kojim bi uljepšali dom. Ali tek kada je kralj naredio da se obore drveća kako bi se napravile puške Vjetar zdravog razuma je odlučio intervenirati i rekao:

“Ovo je doista previše!”

Počeo je puhati iznad ovog nezahvalnog kraljevstva i izazvao pravu oluju koja je preplašila sve njegove žitelje. Jednom kada je vjetar stao svi su osjećali svrabež po licu i tijelu. Nije bio pošteđen ni kraljevski par koji se neprestano češao. 

“Što mi se dešava, sve me svrbi?”, svi su se jadali. Bili su puni ogrebotina od silnog češanja.

“Nije moguće da se svi moramo odjedanput tako češati. Sigurno se radi o nekoj zaraznoj bolesti”, zaključili su ogorčeno. Kralj se obratio liječniku koji je došao sa svojom torbom od krokodilske kože. Ni on sam nije znao dati obrazloženje koji je bio razlog te čudnovate pojave. Uz to, i on se morao stalno češati. Ogorčeni i zabrinuti kralj pokušavao je naći nekog liječnika iz drugog kraljevstva ali je to bilo vrlo teško pošto nije bio ni s kim u prijateljskim odnosima. Sve dok jednog dana nije pronašao jednog liječnika volontera koji je obavljao svoj posao i u neprijateljskim zemljama. 

“Vrlo je čudna pojava ovo što se ovdje događa. Moram priznati da tako nešto nisam vidio u trideset godina rada. Ja mislim da ovdje ima nešto u zraku”, objasnio je liječnik koji je nosio svoju torbu od eko kože. 

Preporučio im je neke kreme ali je iskreno dodao kako nije vjerovao da bi bile učinkovite u dotičnom slučaju. Doista, kreme nisu nikome pomogle, svi su se i dalje uporno češali.

Iscrpljeni podanici su molili kralja da i dalje traži nekoga tko bi mogao naći rješenje njihovu problemu. Kralj nije znao što drugo uraditi nego se obratiti jednoj čarobnici. Ona je obično davala savjete u slučajevima kada liječnici nisu mogli riješiti neki zdravstveni problem. 

“Ja mislim da je ovuda prošao Vjetar zdravog razuma, nemam drugo objašnjenje”, rekla je čarobnica kralju.

“Kakav je to vjetar i zašto nam je napravio ovu neumjesnu šalu” upitao ju je namršteni kralj.

“On obično ima zahtjeve. Onda kada se ispuni bar jedan od njih stavi se poslože nekako na svoje mjesto”, objasnila mu je ona miješajući svoju magičnu smjesu.

“Hvala, čarobnice”, kralj se razvedrio. “Onda ćeš ga ti upitati što želi od nas da bi nam prestao zauvijek ovaj odvratni svrabež?”, bila je to više naredba nego pitanje.

“Dogovoreno. Ali Vi u međuvremenu obavijestite sve podanike jer se njegovi zahtjevi odnose na cijelo pučanstvo”, rekla mu je čarobnica. 

Tako je kralj pozvao svoje podanike i objasnio kako je situacija bila pod kontrolom, samo su čekali zahtjeve Vjetra zdravog razuma. Podanici su bili sada optimistični i nadali su se da bi uskoro mogao doći kraj njihovim nevoljama.

Idući dan došla je čarobnica u kraljevsku palaču i obavijestila kralja da Vjetar zdravog razuma želi pokloniti kraljici Lisici mantil od kraljičine kože. Ukoliko nije bila dostupna kraljičina koža prihvaćao je i kožu neke druge gospođe. Preplašeni kralj obavijestio je podanike koji su se okupili ispred kraljevske palače o ovom čudnom zahtjevu Vjetra zdravog razuma. 

“Ne bojte se, tražit ćemo novi zahtjev. Ovaj je van diskusije.”

Uplašeni narod se nastavljao češati.

”Nije mi jasno što kraljici Lisici treba jedan mantil”, bio je u čudu kralj.

“Vjetar zdravog razuma je objasnio da joj je potreban kako bi se zaštitila od kiše”, objasnila mu je čarobnica.

“Nije to normalna stvar”, odbrusio je kralj i zapovjedio da traži sljedeći zahtjev.

Poslije nekoliko dana čarobnica je došla ponovno do kralja.

“Nadam se da sada ima razumnije zahtjeve”, rekao joj je kralj češući se.

“Želi mekanu dječju kožu da pokloni cipele kraljici Krokodilici. Znate, cipele moraju biti meke da bi bile udobne”, objasnila mu je čarobnica i slegla ramenima.

Naravno, kralj je morao prenijeti podanicima i ovaj zahtjev Vjetra zdravog razuma i ponovno je pokušao ohrabriti ljude da bi tražili novi zahtjev. Ali neke inteligentnije osobe su počele shvaćati razlog vjetrovih zahtjeva.

“I moja supruga ima cipele od krokodilske kože”, rekao je jedan čovjek ostalima.

“Kakve to ima veze sada s ovim?”, neki su pitali.

“Ništa… ali sam mislio…”, htio je objasniti ali ljudi su se počeli derati:

“Drugi zahtjev, drugi zahtjev!”

Prošao je tako još koji dan i čarobnica je otišla ponovno do kraljevske palače. Prenijela je kralju poruku Vjetra zdravog razuma kako želi kraljevske zube ili zube nekog drugog gospodina da pokloni ogrlicu kraljici Slonici.

Naravno da ni ovaj zahtjev nisu htjeli ispuniti i svi su se nastavili i dalje češati. Sada je bilo više osoba koje su razumijevale zašto je Vjetar zdravog razuma od njih to tražio.

“I moja supruga ima ogrlicu od slonovače”, rekao je jedan.

“Nažalost, i moja”, dodao je drugi.

“Čarobnice, želimo novi zahtjev i nadajmo se da je posljednji jer smo mi svi ovdje iscrpljeni”, naredio je kralj podigavši ton glasa.

“Ne ovisi to o meni”, rekla mu je ona malo uvrijeđena.

Sljedeći zahtjev je bio taj da je Vjetar zdravog razuma tražio ljudske nosove da bi uljepšao dom kralja Nosoroga. Sada je i kralj koji nije bio inteligentna osoba shvatio zašto im je on davao takve zahtjeve.

“Čarobnice, možeš li reći Vjetru zdravog razuma da nam ne trebaju više bunde, ogrlice od slonovače niti ćemo stavljati kao ukras u našim domovima nosorogov rog. 

Čarobnica nije ni morala prenijeti ovaj razgovor Vjetru zdravog razuma jer je on ionako sve vidio i čuo.

“Konačno su stekli zdrav razum”, rekao je Vjetar zdravog razuma i udaljio se od ovog kraljevstva u kojem su ljudi zauvijek promijenili svoje navike. Konačno su se oslobodili od neugodnog svraba. I kralj je shvatio kako je do tada bio strašno pohlepan i na terasu svoje palače je postavio zastavu na kojoj je pisalo:

“Živio mir”.

Od tada su svi živjeli sretno i u dobrim odnosima sa susjednim kraljevstvima.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.