|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
‘Zašto grozni muževi
Padaju baš s trećeg kata?’
-‘Molim?’
-‘Kažem ti, svaki put u tim
Usranim novinama
Uvijek neki divljak
Što zlostavlja sve oko sebe
Padne baš s trećeg’
Rekao je zabezeknuto
Dok je pio kavu koju
Sam ja skuhala
I nije bila dobra
Jer sam preglupa
Da bih zapamtila polovicu
Koje žličice za šećer
Nisu sve iste šupljačo
-‘Pad sa nižih katova obično prežive,
Pa se ni nema o čemu pisati
Niti pričati
Zaključila bih da je razlog
Fizika.’
Pri prelasku zebre
Pogledam ljevicu I desnicu
Asfaltiranog kaosa dima I prstiju
Sjedeći u suknji sljubim zglobove
Da se nipošto ne vide gaćice
Strašni faux pass
Kad imam goste odmjeravam atmosferu
Navečer obavezno skidam šminku
Prsti peta prsti peta
Meko gazim po škripećim minskim poljima
Iznad ovčara lakog sna s drugog kata
Žvačem zatvorenih usta, minutu zalogaj
I ne pitam što me se ne tiče
Kada mi sav taj oprez
Pritisne kosti
Tišinu razbijam tanjurima
Krajnje nepažljivo
Kamo svi žurite
Uz mirise neispijene kave i cigarete
Dovršenog sranja
Histerično se češljajući s pecivom u ustima
Da bi stigli na neku glupost
Poput sjedenja u uredu
Ili slaganja kula od praznih gajbi od sinoć
Brojanja tubi majoneze
Javljanje na telefon nadrndanim neznancima
Cipele će žuljati
Mobiteli će zvoniti
Djeca će gristi nokte
Poštari će ljuljati novorođene opomene
Studenti će se švercati u sedamnaestici
Svemir će nijemo stajati
A dućanski pilići će se vrtjeti
Ja biram umrijeti polako
Ionako nemam ništa pametnije
U rasporedu
Ideje besciljno trče
Poput hiperaktivne djece
Po igralištu zametenim lišćem
I neprobavljenim bombonima
Oblikovanih asfaltom
Brinem o svima jednako
Iako su mi draže one
Zločeste
Neshvaćene
Gumene
Neostvarene
PrkosneNeizgovorene
Jer njima je Ljubav potrebnija
Od svih dana u tjednu
Jedino ponedjeljak ima energiju
Nadrndane penzionerke u redu za ništa
Žvače razmočene pahuljice
Mirisa omekšivača
I histerično traži češalj
Parfem rutine zaudara iz laktova
Dok napušta izbu koju otplaćuje
Još samo tisuću ponedjeljaka
Nikoga ne gleda u oči
Marširajući svježe pometenim ulicama
Na asfaltu leži napušteni burek
Također istrgnut iz topline poznatosti
Surovo bačen u vrevu
Ispoliranih cipela i žamora
Službenih manira neosvrtanja
Žustro ga prekoračuje
Jer čak ni Ponedjeljak
Nema luksuz
Da ponedjeljkom kasni
Bio je od mesa, znam da te zanima.
Ustali bi na rano jutro
Iako bi mogli spavati dulje
Tvrda navika trga iz mekoće
Dok dan provaljuje kroz škure
Skuhala bih kavu
Prije polaska na tržnicu
Ti bi poskrivečki s dečkima
Trgnuo rakijicu uz još kave
Pričajući o komadima
Koje ste uspješno i neuspješno ganjali
Kao da su još pred vama
Iako ih je pola pomrlo
Dok bih ja suhim prstima prebirala
Mladi poriluk i arhaično meso
Doma bi se svađao s Dnevnikom
Na TV-u pojačanom do kraja
Iako i dalje više od pola ne čuješ
No podne je
Red se zna
Radila bih grimase u korama krumpira
Kad bih se naljutila
Presolila bih ručak
A ti bi iz inata
Tražio još jedan tanjur
Zatim bi se smijali
U vlastitoj maloj pobjedi
Navečer bi skupa legli
Posteljina meka kao lijes
I zagrljaj poznatosti
O kojoj više ne razmišljaš
Nimalo spektakularna starost
Samo još jedan dan
Slažući ormare na crtu
Sjetim se samoubojstva
Kao praktičnog rješenja
No Bog voli čak i moljce
Krugova od daha
Prozora krcatih vlakova
Stabala kroz dlanove
I djece što mašu
Ne poznavajući maglu
Napornog papagaja
S bačenom masnom krpom od ručka
Preko rešetki svijeta
Čkomi pa zaspe
U igri pokojnika
Na metalnom stolu
Momka koji mi je šapnuo
Da imam lijep oblik glave
Dok smo jeli kobasicu
U dva popodne
Odgovorila sam 'Dobro'
Imao je senfa na bradi
Stranih lica u konzervi lifta
Istovremeno pritišću
Gumb za dno
I samouvjereno kroče
Svaki u svom smjeru
Bez pozdrava
Frustrirane loptice
Koja se odbija od zida
Istim kutom i intenzitetom
Ravno u facu
I ne lišava stresa
Vremena kada rokenrol
Nije bio mrtav
No svakako na izdisaju
A ja bih masne kose
U tanjuru materine juhe
Razumjela svjetla
Ugazim u pukotinu
Raspalog asfalta
Gdje sam se loptala kao mala
Između cigli
Trava se bori za život
U poraženom domu
Bez šešira
Zidovi nemaju uši
Ali zato imamo brašno
Sve kokošje guzice su iste
No neka jaja su dragocjenija
U ovim vremenima su skuplja
Pa preferiramo kajganu
Nebo oslikavaju avioni
Što voze u materinu
Prema povoljnijim tjesteninama
Nutelli s više lješnjaka i manje ulja
Manjim rabotama
Boljim dnevnicama koje brojimo
Na stranim dvosjedima
Nakon pet popodne
Vremenska prognoza kaže
Sutra će biti divan dan
U Zagrebu, Barceloni i Veroni
A nebo će jecati
U Oslu, Kopenhagenu i Londonu
Pa pomislim
Sestro
Jesi li ponijela barem kišobran
Upoznao sam je u kinu
Isti ukus za europski film
Imala je fantastične sise
I širok osmijeh
Znao sam da sam
Zarobljen
S vremenom je primijetila
Da bih bio mnogo zgodniji
Kad bih se obrijao
A I košulje bi mi dobro stajale
Mogao bih I tu kosu ukrotiti
Išli smo na njene koncerte
I predstave o klimakteričnim ženama
Ručali bi nedjeljom s njenim starcima I babom
Nakon pola godine se doselila
Moju pećinu učinila je domom
Kupaonica mi miriše na lavandu
Imam I mali koš za smeće u njoj
Zastore na svim prozorima
Popis za trgovinu
Tjedne rasporede
Jutros sam se probudio I u ogledalu ugledao stranca
Nosio je tuđu odjeću I zurio u mene
Na kuhinjskom stolu s ružičastim stolnjakom
Stajao je tost s avokadom
Rekla je da smo na dijeti
Zaboga
Ja sam samo htio pogledati film.
Sjedni u kafić
Stavi sklopljene novine na rub stola
Otvori ih ako Sunce
Nemilosrdno udara u vizire
Jedino tome I služe
U vrevi trga
Dok svijet govori
Na tebe
Preko tebe
I oko tebe
Shvatit ćeš da svi znaju sve
Slobodno pitaj
Klošara ispred dućana
Djevojku kratke suknje što kupi tulipane s pločnika
Nepismenog poštara
Vodoinstalatera zaštopanog nosa
Prodavača pokvarenog sira neplemenite plijesni
Propalog pjevača mađarskih šansona
Glumicu neostvarenog potencijala jer frflja
Svaki od njih će ti reći
Da je najgora stvar na svijetu
Dokolica u tijesnim cipelama
Bačenog računa
