Iza vlažnih leđa, valovi se plave
i sljubljuju s njima naši se pokreti;
pod leutom vreba lav iz morske trave,
s obale nam žuti mašu suncokreti.
Ponirućeg sunca probodena zräkom
na purpuru sjajnom kap radosti blista
i dok smiraj dana pozdravlja se s mrakom,
opojno miriše runo runolista.
Kroz pun mjesec skaču ribe, školjke, raci...
a novoga bluda već tutnje koraci,
nagon uspavani budeći u krvi.
Beživotno zurim u mrak poput strvi,
urešen darova njezinih obiljem
k'o žila čempresa smiljem i bosiljem.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.