Kolumne
|
|
|
|
|

četvrtak, 30. srpnja 2020.
Marica Žanetić Malenica | Moru na dlanu
Ono meni je zlatno polje žitno
zelena livada u proljeća cvjetna
more modro biću mom je bitno
dijete mi je, ljubav bezuvjetna.
U bezglasnoj dubini k'o iz snova
mir taloži u meni i kad se pjeni;
on moćni vladar vjetra i brodova
ja plankton sitni u njegovoj zjeni.
Kad obala mi tvrd kamen postane
usrdno ga molim o meni da skrbi
u besane noći i samotne mi dane
da počeše kad život me zasvrbi.
Volimo se strasno, bez ostatka
jedno drugom ne nalazimo manu
meni ono slano je, ja njemu slatka
more je u meni, ja moru na dlanu.
Iz zbirke „Žena svojih godina“
Pretplati se na:
Objavi komentare
(
Atom
)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.