četvrtak, 30. srpnja 2020.

Sven Adam Ewin | Rastanak s pjesmom


Pjesmo moja, sve sam učinio za te,
Sad si odrasla i ostavit ćeš mene,
Al' ne zaboravi sve naše nježne sate,
Od prve riječi zajedno provedene.

Dok mašeš rukom ne slutiš što te čeka.
Svikla na toplo još ne znaš što je zima.
Sve što ti bude čarobno izdaleka,
Znaj da izbliza i drugu stranu ima.

Kad se konačno nađeš u ljudskoj rijeci
Obnaži grudi . Bedra…  Zabaci togu.
Nađi otmjenog… I na uho mu reci
Nešto lascivno. Da obori ga s nogu.

Ako te primi, ne tuguj više za mnom.
Nježnosti naše podijeli s drugim tada.
A bude li ti bolje nego li sa mnom
I moja tuga proći će iznenada!

Kao sve pjesme – završit ćeš u knjizi,
I našu ljubav isprat će hladne kiše,
S mrtvačkim florom (negdje u hipofizi),
Dobacit ću ti - da te ne volim više!

Svu svoju ljubav novoj ću pjesmi dati,
I sva će biti u zlatu poezije.
A kada pođe, ni ona neće znati,
Dok maše rukom… da moja više nije.
.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.