Silvija Šesto | Svake godine na dan starijih osoba

Oj starosti svima si teška. I smiješna!? Ovo potonje vrlo često. Primjerice, često se zna dogoditi u mom "omiljenom" dnevniku da na kraju istog puste kakav prilog o kakvom starcu koji je, po mišljenju urednika, doživio više neg kaj je normalno, pa se taj prilog pusti, a na kraju uredničić odjavi dnevnik s onim poznatim osmijehom koji govori: kaj nije čeče ovaj prilogić i ovaj starčić? Kao da je biti star smiješno. Ili kad neka uladičarena emisijica prikazuje starce kako se "rekreiraju"?! u staračkom domu, pa plešu, pa cupkaju ili se čak cure od sedam banki oblečeju u mažoretkinje. To je smiješno za popizdit. Tu se već svi zagrcavaju. Onda onaj poznati smijeh kad kakvih dvoje golupčića slavi šezdeset godina braka. Presmiješno. I to kad netko ima u glavi onoliko za što bi nekom uredničiću trebalo sedam do devet takvih života, a usudi se još nešto negdje reći. Na to se gleda ovak: gle ga kak je smešni starček, gle gle, pa on govori, gle gle, ima tu nečeg, joj pa i smisleno je, jezuš kak mu je koža smežurana...Pizdu materinu. Dakle, generalno većini medija u takvom kontekstu starci su smešni. S druge pak strane starcima u Hrvatskoj u većini slučajeva ništa nije smiješno.

Danas, dan prije nego li krenemo tamo gdje će većina tih staraca po logici prirode, prije nas, moram staviti na ovo mjesto jedno tužno (a ne smiješno) zapažanje. Naime, vozite li se Ilicom u popodnevnim satima često ćete sresti umorne STARE tete (STARICE) kako se voze do svojih domova često bezuspješno pretendirajući na zetovu sjedalicu. Približite li im se osjetit ćete miris radnog, svježeg znoja (razlikuje se od onog uzrokovanog nehigijenskim navikama), znoja koji jednostavno nisu uspjele sanirati od posla do kuće, znoja spremešanog s mirisima domestosa, vima, arfa i sličnih kemijskih tekućih pomagala za čišćenje. Jer to su stare tete koje su odavno u "zasluženoj" mirovini, no moraju potegnuti iz Ilice do prvih "elitnih" brda na produženo čišćenje kako bi uzmogle preživjeti mjesec. I to nije smiješno, ali je istinito. I događa se svaki dan. Evo sam danas stajala iznad jedne koju je tijekom vožnje nazvala "gazdarica" kako bi joj promijenila termin čišćenja. Iz razgovora koji je vodila umorna teta, mi koji smo stajali bliže, saznali smo puno više no što bi to teta željela, no bila je doslovno "crknuta". Kako i ne bi kad se već davno pozdravila sa šezdesetom. A to znam jer sam slučajno išla u istu školu s njom. Ja kao učenica. Ona je pak tamo radila kao profesorica. Čega? Zar je bitno? Ili možda smiješno?...