Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Moja mačka Bella. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Moja mačka Bella. Prikaži sve postove

utorak, 20. veljače 2018.

Andreja Malta | Vanilla sky













Za stolom sjedimo
Bellin mačić Jan
i ja.
Zapravo, on ne sjedi
nego leži na stolu
iako mu je to
strogo zabranjeno
danas mu iznimno
dopuštam sve...

nedjelja, 18. veljače 2018.

Andreja Malta | Srdačni darak



















Na Badnje je jutro
moja mačka Bella
koju sam spasila
s ulice jednom davno
ne sjećam se više
kad je to bilo
još spavala
kao i obično
dok sam se ja
spremala
na posao

petak, 16. veljače 2018.

Andreja Malta | Rođendan



















Prije nekoliko dana
Bio mi je rođendan
Kojega sam proslavila
U dobrom društvu
Mojih frendica
Dobre hrane
I dvije tri boce
Petnaestak godina
Starog crnog vina…

četvrtak, 15. veljače 2018.

srijeda, 14. veljače 2018.

Andreja Malta | Pjesnička večer



















Te sam večeri
Trebala na jednu
Pjesničku večer
U grad otići…
Iskreno…
Nije mi se dalo
Pa smo ostali
Nas troje
ŽakPrever, četvrto izdanje,
Moja mačka Bella i ja
Njezina pokorna služavka

utorak, 13. veljače 2018.

ponedjeljak, 12. veljače 2018.

Andreja Malta | Ljepše, slađe i draže















Ponekad
Se pitam
Ima li što ljepše
Slađe i draže
Od mirnih
Nedjeljnih jutara
Kad moja mačka Bella
I ja
Njezina pokorna služavka
Spavamo ili se izležavamo
U krevetu
Sve dok nam se da…

nedjelja, 11. veljače 2018.

Andreja Malta | Kradljivica













Jedne sam večeri
Tako
Onako
Spremala ručak
Za sutra…
Krenula sam sa
Sjeckanjem luka
Češnjaka
Peršina
Ostalih potrebnih
I nepotrebnih stvari…

petak, 9. veljače 2018.

četvrtak, 8. veljače 2018.

Andreja Malta | Jan




E! E! Eeee!
Vrijeme prolazi
zatvorio se krug
došao je dan
da se malim
Bellinim mačićima
medenim
šarenim kolačićima
nađe
novi dom.

srijeda, 7. veljače 2018.

Andreja Malta | Joj mene, joj



Od kad je
Moja mačka Bella
Mama
Moja je kućna
Karijera iznenada
Napredovala…
Od obične mačj
Služavke postala sam
Čistačica
Malih mačjih kakica
Dadilja
Medicinska sestra
U neku ruku
Čak i bakica…

ponedjeljak, 5. veljače 2018.

Andreja Malta | Mama
















Bila je veljača
Mjesec na nebu
Smješkao se
Kasno sam došla
Primijetih
Pritvoreni prozor
U kuhinji
„O jebemti“
Rekla sam
Sama sebi
Kada sam shvatila
Da je moja
Mačka Bella
Netragom nestala
Plakala sam
Nisam plakala
Urlikala sam
Od brige
I tuge
Te večeri…
Svanućem
Svanula je
I Bella
Na kućnom pragu
Umiljato me gledala
Dok sam ja
Brisala suze sreće
Bila je gladna
I umorna
Jako umorna…
Odmah nakon jela
Se sklupčala
Uz mene
I zaspala
I tako…
Vremenom
Bella se debljala
Jela sve više
I više
Trbuh joj je
Zaoblio
Odjednom
Sam shvatila
Da će moja Bella
Uskoro
Postati mama…

nedjelja, 4. veljače 2018.

Andreja Malta | Veterinar
















Prije mjesec
Možda dva
Moja se vraguljasta
Mačka Bella
Kroz jutro
Dok me nije
Bilo doma
Bezobrazno
Prejela
Kopajući po
Kanti za smeće
Iako je znala
Da to nije smjela…
I onda se razboljela
Samo je spavala
I povraćala
Jadna ona
A i ja…
Nisam znala
Što bi s njome
Pa sam je strpala
U košaru
I odnijela je
Veterinaru
Malo ju je
Po trbuščiću pipkao
Štipkao
I na kraju
Mi je rekao:
Bit će dobro
Vaša Bella
Jedan vitaminski
Tonik napravit će
čudo, pravo čudo…
Dok je gladio Bellu
Svojom muškom
Ali tako nježnom rukom
Gladio je
Svojim pogledom i
Moje oči
Pitajući
Jesam li za
Jednu kavu…
I sad
Zahvaljujući mojoj Belli
Postali smo
On i ja
Baš sretan
Zaljubljeni par…

subota, 3. veljače 2018.

Andreja Malta | Gošća
















Jednom sam
Umorna od
Napornog dana
Zadrijemala na kauču sama
Dok se
Moja mačka Bella
Igrala vunenim mišem
bacajući ga
Gore, dolje po našem stanu…
I dok sam slatko snivala
Neostvarene snove
Moja je Bella
Smišljala nove avanture…

Bio je mrak
Kada sam otvorila oči
Shvativši da je u stanu
Zastrašujuća tišina
I da sam očito
Još jednom ostala sama…

Ovog je puta
Vragulja uspjela otvoriti
Nezaključana ulazna vrata
Koja sam očito
Zaboravila zaključati
Što me ne čudi
Jer me u zadnje vrijeme
Sve više i više zajebava
godina moje proizvodnje…

Doći će ona
Kada ogladni
Tješila sam se
Kao što se uvijek tješim
U takvim teškim trenutcima…
Srećom u nesreći
Nisam baš dugo čekala…
Odjednom je nešto zagrebalo
Po ulaznim vratima
Koje sam širom otvorila
U namjeri da izgrdim
Nevaljalu vragulju…
A umjesto toga
Ostala sam zureći u nju
Bez ijedne rijeći…
Bella se umiljato meškoljila
Dok se iza nje odjednom stvorila
Mala crna mačka
Mršava i neugledna
Ali ipak draga…

Znači Bella nam je
Dovela nenajavljenu gošću
Koju je očigledno negdje
Putem srela…

Što sam drugo mogla
Pozvala sam ih unutra
Gošći je bilo malo neugodno
Bella mi se trljala uz noge
Što je značilo
Da je vrijeme da
Se gazdarica pokrene
I u hladnjak po
Večeru za njih dvije krene…

Servirala sam im Bellinu
Omiljenu hranu
Potom malo suhih keksa
I svježe vode
Iz boce Svetog Roka…

I tako…
Site i napite
Malo su se igrale
Ganjajući jadnog
vunenog miša
svukuda po kući…
Nije prošlo ni pola sata
Kad je
Mala crna gošća
Sjela ispred vrata
Što sam ja shvatila
Da je posjeta završena
I da treba otvoriti vrata…

Na izlasku je mijauknula
Bio je to mijuauk zahvale
I dok je Bella tužno gledala
Kako nestaje u mraku
Ja sam joj kratko mahnula…

Ostale smo opet same
Moja vraguljasta Bella
I ja
Vjerna i jedina služavka njena
U miru i tišini
Našeg toplog doma
Kojeg naša mala crna gošća
Nažalost sigurno još nema…

petak, 2. veljače 2018.

Andreja Malta | Potraga
















Dogodilo se to
jednog jutra,
jutra koje je trebalo
biti sasvim obično jutro.
Večer prije toga
moja tek nedavno udomljena
pomno oprana i
od svih nametnika očišćena
mačka Bella
navečer je legla
pokraj mene
i do neba zahvalna
da me uspava
Do nesvijesti je prela.
Probudila sam se
u ranu zoru
istegla ruku
da podragam
malo mače
kad ono
Bella nije bila pokraj mene.
Nisam se baš puno
uzrujavala nego sam
krenula obavljati
uobičajene jutarnje obaveze.
Ipak...
Malo mi je bilo čudno
što se moja Bella
ni nakon šuškanja
njezinim omiljenim
keksima nikako nije pojavila
i onda me je odjednom
uhvatila neopisiva panika.
Provjerila sam sve prozore
I vrata pa dalje redom
sobe, kupaonicu,
ormare, čak sam pogledala
i u kantu za smeće
ali mojoj Belli nije bilo traga.
„Što ću sada?“
Već sam trebala
krenuti na posao
pa sam od puste muke
odustala te ih nazvala
da mi je strašna muka
u želudcu i opće
nisam lagala.
Još jednom sam pomno
pretražila stan
otvorila svaku ladicu
i raskopala ugradbeni ormar
vičići na sav glas:
„Bella, dođi Bella,
nemoj mi to raditi
jer ću uskoro poludjeti!“
Odaziva nije bilo
pa sam se obukla
uzela kutiju s njezinim
omiljenim keksima
po vrućem suncu
i sparini kružila
po dvorištu,
obližnjem i daljnjem
susjedstvu
uz povike iz petnih žila: “Bella, Bella!“
kao luda šuškajući kutijom
U kojoj su se tresli keksi.
Ljudi su me malo čudno
gledali, vjerojatno misleći
da mi baš nisu svi na broju
jedan prosjedi gospodin
skoro pa je htio pozvati hitnu...
Na kraju sam se još rasplakala
poput olujne kiše
licem su mi curile
suze veće od male žlice
a u glavi su se vrtjele
horror - priče o tome
što sve se mojoj
jadnoj Belli na ulici
dogoditi može.
Na kraju sam odlučila
završiti tu neuspjelu
potragu i vratiti se doma
još jednom pretražiti
čitav stan.
Umjesto toga sam
potpuno iscrpljena
plačući i dalje
na krevetu u spavaćoj sobi
nesvjesno utonula u noćnu moru.
Tek me predvečer probudilo
nekakvo šuškanje
i gle vraga
odjednom se Bella
sva prašnjava iskobeljala
ispod  mog kreveta
jedinog mjesta kojeg nisam provjerila.
Dobro se protegnula
i na kraju zadovoljno zijevnula.
Mislila sam da sam
uistinu poludjela
dok je nisam taknula
i opipala joj oštru dlaku...
„Baš si neka, znaš,
Upropastila si mi čitav dan!“ viknula sam
„Skoro sam umrla od straha,
ti moja luda
mala dlakava vraguljasta maca!“
Poslije sam joj dala jesti,
Naravno, odmah su planuli
oni njezini keksi
i mali kolutići salame
S kojima se ona isto rado hrani.
Navečer, prije nego što
smo otišle leći
provjerila sam sve prozore
zatvorila sve ladice i vrata
za slučaj da se ne bi ponovila
još koja neplanirana potraga
jer sam danas shvatila
da će biti moja mačka Bella
i te kako nepredvidljiva!

četvrtak, 1. veljače 2018.

Andreja Malta | Moja mačka Bella


Od danas možete svaki dan čitati po jednu pjesmu iz objavljenje  zbirke poezije Andreje Malta: "Moja mačka Bella"















BELLA

Sjećam se…
Tog dana padala je kiša
uz pratnju hladnog vjetra
a ja sam plakala
dok sam polako
hodala
izgubljena u tuzi
zbog jedne 
raskinute
ljubavne veze
koja je već
od početka bila
totalno bez veze
kao što i
obično budu
sve moje takve
vrste veza…
I onda…
Iznenada
poput groma iz vedrog neba
ugledala sam ispod
jednog auta
drhtavo
crno bijelo klupko…
Mokro
prljavo
i gladno
malo mače…
Sagnula sam se
uzela ga u ruke
nije se opiralo
samo je tužno mijaukalo
a sam ja sam plakala
još više…
U trenu sam odlučila
odnijeti ga kući…
Dok sam kupala to klupko
shvatila sam da je ženka
i kad sam je osušila
poslužila sam je
s kolutićem salame…
Kasnije
kad sam sjedila na kauču
došla je do mene
protrljala mi se uz nogu
i skočila mi u naručje…
Malo sam je dragala
dok je ona prela
nisam više plakala
zbog one veze
bez veze
nego sam odlučila
pružiti joj dom
i  nazvati  je Bella.