Kolumne

subota, 10. veljače 2018.

Andreja Malta | Kakav dan, takav san



Bože,
Kakav je to bio dan!
Ponedjeljak
Kao uvijek
Dosadan
Naporan
Nikako da mu se nazire kraj…
Kad sam stigla doma,
Moja se mačka Bella
Nervozno vrtjela po kući
Dok sam ja sjela
Na kauč
U namjeri da se odmorim
I opustim uz
Pedeset nijansi sive
One nove knjige…
Umjesto da čitam,
Uhvatio me san…
Bio je to čudan
Neobičan
Skoro grozan san…
Sanjala sam da je
Moja mačka Bella
Progovorila
I da je bila strašno ljuta
Dok mi je govorila:
Znaš, baš sam loše volje
Nema te cijeli dan
I onda dođeš kući
I čitaš
Pedeset nijansi sive
Što ti ne treba
Za takve ti svari
Može poslužiti
Onaj naš veterinar…
Nisi mi dala jesti salamu
Nego si mi u zdjelu
Sasula onu odvratnu
Kupovnu mačju hranu…
Da ne pričam
O zapetljanoj dlaci
Nisi me češljala
Tko zna od kada
Možda se i koja
Buha u krzno prikrila…
Eeee, draga moja
Nisam baš zadovoljna
Tvojim tretmanom
Pa sam zato odlučila
Da te za kaznu
Jako ogrebem
Da te ugrizem
I da pobjegnem
Dok vrištiš
Od bola…
Skroz mi se
Približila
Osjetivši
Njezin dah
I pandže
Na svom licu
Licu
Kriknula sam
U mrak:
Nemoj, Bella, ljubaviiiiii…
Sva u znoju
Otvorila sam oči
Kad ono iznad mene
Sjedi Moja Bella
I nestrpljivo me
Svojom šapom budi…

Nema komentara :

Objavi komentar