Andreja Malta | Gošća

Jednom sam
Umorna od
Napornog dana
Zadrijemala na kauču sama
Dok se
Moja mačka Bella
Igrala vunenim mišem
bacajući ga
Gore, dolje po našem stanu…
I dok sam slatko snivala
Neostvarene snove
Moja je Bella
Smišljala nove avanture…

Bio je mrak
Kada sam otvorila oči
Shvativši da je u stanu
Zastrašujuća tišina
I da sam očito
Još jednom ostala sama…

Ovog je puta
Vragulja uspjela otvoriti
Nezaključana ulazna vrata
Koja sam očito
Zaboravila zaključati
Što me ne čudi
Jer me u zadnje vrijeme
Sve više i više zajebava
godina moje proizvodnje…

Doći će ona
Kada ogladni
Tješila sam se
Kao što se uvijek tješim
U takvim teškim trenutcima…
Srećom u nesreći
Nisam baš dugo čekala…
Odjednom je nešto zagrebalo
Po ulaznim vratima
Koje sam širom otvorila
U namjeri da izgrdim
Nevaljalu vragulju…
A umjesto toga
Ostala sam zureći u nju
Bez ijedne rijeći…
Bella se umiljato meškoljila
Dok se iza nje odjednom stvorila
Mala crna mačka
Mršava i neugledna
Ali ipak draga…

Znači Bella nam je
Dovela nenajavljenu gošću
Koju je očigledno negdje
Putem srela…

Što sam drugo mogla
Pozvala sam ih unutra
Gošći je bilo malo neugodno
Bella mi se trljala uz noge
Što je značilo
Da je vrijeme da
Se gazdarica pokrene
I u hladnjak po
Večeru za njih dvije krene…

Servirala sam im Bellinu
Omiljenu hranu
Potom malo suhih keksa
I svježe vode
Iz boce Svetog Roka…

I tako…
Site i napite
Malo su se igrale
Ganjajući jadnog
vunenog miša
svukuda po kući…
Nije prošlo ni pola sata
Kad je
Mala crna gošća
Sjela ispred vrata
Što sam ja shvatila
Da je posjeta završena
I da treba otvoriti vrata…

Na izlasku je mijauknula
Bio je to mijuauk zahvale
I dok je Bella tužno gledala
Kako nestaje u mraku
Ja sam joj kratko mahnula…

Ostale smo opet same
Moja vraguljasta Bella
I ja
Vjerna i jedina služavka njena
U miru i tišini
Našeg toplog doma
Kojeg naša mala crna gošća
Nažalost sigurno još nema…