Kolumne

petak, 2. veljače 2018.

Andreja Malta | Potraga
















Dogodilo se to
jednog jutra,
jutra koje je trebalo
biti sasvim obično jutro.
Večer prije toga
moja tek nedavno udomljena
pomno oprana i
od svih nametnika očišćena
mačka Bella
navečer je legla
pokraj mene
i do neba zahvalna
da me uspava
Do nesvijesti je prela.
Probudila sam se
u ranu zoru
istegla ruku
da podragam
malo mače
kad ono
Bella nije bila pokraj mene.
Nisam se baš puno
uzrujavala nego sam
krenula obavljati
uobičajene jutarnje obaveze.
Ipak...
Malo mi je bilo čudno
što se moja Bella
ni nakon šuškanja
njezinim omiljenim
keksima nikako nije pojavila
i onda me je odjednom
uhvatila neopisiva panika.
Provjerila sam sve prozore
I vrata pa dalje redom
sobe, kupaonicu,
ormare, čak sam pogledala
i u kantu za smeće
ali mojoj Belli nije bilo traga.
„Što ću sada?“
Već sam trebala
krenuti na posao
pa sam od puste muke
odustala te ih nazvala
da mi je strašna muka
u želudcu i opće
nisam lagala.
Još jednom sam pomno
pretražila stan
otvorila svaku ladicu
i raskopala ugradbeni ormar
vičići na sav glas:
„Bella, dođi Bella,
nemoj mi to raditi
jer ću uskoro poludjeti!“
Odaziva nije bilo
pa sam se obukla
uzela kutiju s njezinim
omiljenim keksima
po vrućem suncu
i sparini kružila
po dvorištu,
obližnjem i daljnjem
susjedstvu
uz povike iz petnih žila: “Bella, Bella!“
kao luda šuškajući kutijom
U kojoj su se tresli keksi.
Ljudi su me malo čudno
gledali, vjerojatno misleći
da mi baš nisu svi na broju
jedan prosjedi gospodin
skoro pa je htio pozvati hitnu...
Na kraju sam se još rasplakala
poput olujne kiše
licem su mi curile
suze veće od male žlice
a u glavi su se vrtjele
horror - priče o tome
što sve se mojoj
jadnoj Belli na ulici
dogoditi može.
Na kraju sam odlučila
završiti tu neuspjelu
potragu i vratiti se doma
još jednom pretražiti
čitav stan.
Umjesto toga sam
potpuno iscrpljena
plačući i dalje
na krevetu u spavaćoj sobi
nesvjesno utonula u noćnu moru.
Tek me predvečer probudilo
nekakvo šuškanje
i gle vraga
odjednom se Bella
sva prašnjava iskobeljala
ispod  mog kreveta
jedinog mjesta kojeg nisam provjerila.
Dobro se protegnula
i na kraju zadovoljno zijevnula.
Mislila sam da sam
uistinu poludjela
dok je nisam taknula
i opipala joj oštru dlaku...
„Baš si neka, znaš,
Upropastila si mi čitav dan!“ viknula sam
„Skoro sam umrla od straha,
ti moja luda
mala dlakava vraguljasta maca!“
Poslije sam joj dala jesti,
Naravno, odmah su planuli
oni njezini keksi
i mali kolutići salame
S kojima se ona isto rado hrani.
Navečer, prije nego što
smo otišle leći
provjerila sam sve prozore
zatvorila sve ladice i vrata
za slučaj da se ne bi ponovila
još koja neplanirana potraga
jer sam danas shvatila
da će biti moja mačka Bella
i te kako nepredvidljiva!

Nema komentara :

Objavi komentar