utorak, 20. veljače 2018.

Andreja Malta | Vanilla sky













Za stolom sjedimo
Bellin mačić Jan
i ja.
Zapravo, on ne sjedi
nego leži na stolu
iako mu je to
strogo zabranjeno
danas mu iznimno
dopuštam sve...

U zidove ugniježdena
kraljuje tišina
iz mojih otečenih
očiju više ne padaju
suze
ni prema dole
ni prema nebu boje vanilije
osušile su ih
neizmjerna Žalost i Tuga.
Noćas nas je nenajavljena posjetila
smrt
izabravši moju mačku Bellu
uzevši je bez pitanja
i dozvole dok je
Mirno snivala.
Odmah kad sam primijetila
da se Bella ne miče
i da ne diše
nazvala sam svog dragog,
Bellinog veterinara
koji je
došao brzo
poput podivljale munje
i odnio s sobom beživotno
Bellino tijelo
da utvrdi uzrok njezine
perane smrti...
„Srce. Bella je imala
bolesno srce...
Draga, tako mi je žao...“
rekao je tužno
kad me je nazvao.
Izvadila sam kutiju
od kartona
oslikanu s
obojanim kružićima
unutra sam stavila Bellinu
smeđu dekicu
s utkanim otiscima
mačjih šapica
njezino klupko vuneno
i krpenog miša
da ne bude sama
kad je zakopamo
na livadi ispod masline
na imanju mog dragog,
Bellinog veterinara.
S sobom ćemo
povesti i maloga Jana
bio bi red
Bella mu je bila mama.
Konačno je stigao moj dragi
S Bellinim beživotnim tijelom.
Položila sam je u kutiju
i zadnji je put podragala
onako kako je ona to
voljela.
Prije nego što sam
poklopila kutiju
ubacila sam još malo
pisamce koje sam napisala
samo za nju
za moju nikada prežaljenu
družicu koja će
dok sam živa
ostati u mom sjećanju
i napuklom srcu
svoja i nepredvidljiva
a ujedno tako draga i mila
kakva je samo ona bila
Dok smo se vozili prema imanju
prisjetila sam se tih zadnjih rijeći
koje sam rukom napisala u tom
pisamcu svojoj najvećoj sreći ...

„Vidjet ćemo se  u drugom životu
kad oboje budemo mačke.“

(Iz filma „Vanilla sky“, 2001.)

Voli te samo tvoja, zauvijek pokorna Služavka!





Nema komentara :

Objavi komentar