Kolumne

srijeda, 7. veljače 2018.

Andreja Malta | Joj mene, joj



Od kad je
Moja mačka Bella
Mama
Moja je kućna
Karijera iznenada
Napredovala…
Od obične mačj
Služavke postala sam
Čistačica
Malih mačjih kakica
Dadilja
Medicinska sestra
U neku ruku
Čak i bakica…
Ona tri mala
Bellina mačića
Debeli
Slatki
Praščići
Osim što su
Otvorili oči
I Pomalo već
Stali na noge
Sada se  igraju
Istraživače
Prevrćući
Izvrćući
Koprcajući se
Gdje treba
I ne treba
Premorena Bella
Često spava
A ja trčim
Za njima
Po kući
Spašavajući im
Živote
Učeći ih
Što smiju
I što ne smiju
Tražeći ih
U sudoperu
Ispod kauča
Na balkonu
U kadi
Na svim
Mjestima gdje
Zapravo ne bi
Ići smjeli…
Bella mi
Zahvaljuje
Žmirkajući očima
A ja sam sretna
Što joj pomoći mogu…
Kad padne mrak
U kući 
Sve se
Konačno
Polako smiri…
I taman
Kad se u krevetu
Udobno namjestim
Očekujući malo mira
Evo njih, svih
Dolaze redom
K meni leći
Pa se ujutro
Budim
Stisnuta poput sardele…
Joj mene, joj…

Nema komentara :

Objavi komentar