Andreja Malta | Ljubomora

Nedavno
me nazvala prijateljica
I pozvala mene i
Moju mačku Bellu
Koju jako voli
Da joj dođemo
U posjetu…
Ima malog mačića
Rekla je prije nego što
je poklopila slušalicu…
Ja sam kupila
Malog krpenog miša
Kutiju suhe mačje hrane
I jednu ružu
Za prijateljicu i
Njezinog novog
Ljubimca
Strpala Bellu
U njezin pleteni transporter
Jadna se malo prepala
Da je vodim kod veterinara
I krenula s njom u posjetu…
Prijateljica nam je
Srdačno otvorila
Iza nje je doskakutalo
Malo sivo mače
Ja sam pustila Bellu iz košare
Mače je veselo vrtjelo repićem
A Bella…
Bella je demonstrativno sjela
Ispod jedne od sjedalica
U dnevnom boravku
Nije se pomicala
Gledala je ravno ispred
Ignorirala sve oko sebe
Nije se odazivala
Sivo se mače vrtjelo oko nje
Sve dok nije zafrktala
Poput ljute zmije otrovnice
Bože kako mi je bilo neugodno
Bella što mi to radiš
Pitala sam se…
U međuvremenu dok sam
Ispijala kavu i pričala
Priče bez početka
I bez kraja
Vrpoljila sam se na sjedalici
Od neopisive neugode
Čudila se i prijateljica
Da Bella nije možda bolesna
Zabrinula se…
I kad sam uzela mačića
U naručje i pogladila ga
Bella je odjednom skočila
Prema meni
I ljutito me svom snagom
Ogrebla po ruci
S kojom sam dirala
Drago malo biće…
Kriknula sam
Prijateljica je vrisnula
Mače je uplašeno poskočilo
A Bella je demonstrativno
Krenula prema svom transporteru
Smjestila se unutra
Što je bila poruka:
Došlo je vrijeme
da se bezuvjetno krene…
Ispričala sam se prijateljici
Dok mi je lijepila flaster
Na ranu
Poslala poljubac mačiću
Izgubivši se s nevaljalom
Bellom u mrkli mrak…
Doma su vladale moja ljutnja
I Bellino prigušeno predenje
Prišuljala mi se
I ušuljala pokraj mene
Počevši mi lizati ranu
Svojim hrapavim jezikom
Upalila mi se lampica u glavi
Dok je ljutnja pomalo
Nestajala u svjetlu
Uličnih svjetiljki
Shvatila sam:
Bella me toliko voli
Da se jadna nije mogla
suzdržati i odoljeti
Svojoj mačjoj ljubomori!