Kako bi umjetnost valjala, da je umjetnog manje,
I da med svoga srca ulijemo u teglu.
Bez buke vašarišta, tek tiho postojanje;
Za nabore u duši da ne trebamo peglu.
Kako bi istina sjala, da je ne dohvate mračni,
Koji po trgovištu prodaju grobljansku plijesan:
Obmane, laži, sljeparije, svoj nauk raskoračni,
A jezik kao čavli na križu, zao i prijesan.
Kako bi zdravlje dijelili na kutlače i žlice,
Da umjesto oktana ozon nad poljem treperi.
Oblaci da su pamuk u kome prolijeću ptice,
Kad se zaustave vrtnje, spirale, propeleri.
Nektar bi točili gusti u tri zemaljske runde,
Čovječnost slaveći čistu, najskromnijim alatom.
Samo da tusti i moćni stanu na tri sekunde,
Da shvate kako Ljubav ne mogu kupiti zlatom.
10. svibnja 2020.
Flora Green
Fotografija: Ivan Nivan, Košanica u Kozarevcu
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.