Jesi li sretna kišo, što joj pod bluzom šuškaš,
Dok ognjeci u travi pod tabanima planu?
U mlakama kraj puta dok valjuške valjuškaš,
A cijeli vrt pretvoriš u nebesku staklanu?
Vjetre, jesi li sretan što poluosmijeh kradeš,
Njegovu mladom licu, kad spazi listove gole?
Ti, koji tuge starih žena na molu znadeš,
Od mirisa rezede s večeri što se razbole.
Vodo, što bi ti rekla, općenito o sreći?
Ima li još u takve dane netaknute vjere?
Što li o tome zbori svaki drugi il' treći,
Koji dođe da zavoj pritegne i opere?
A što je s tobom, moja jabuko iz njedara,
Što se pod ledom krutiš, na sunčevini pržiš?
Jesi li sretna zemljo, kolijevko crna i stara,
Što srca još zelena u svome prahu držiš?
Fotografija: Ivan Nivan
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.