petak, 4. rujna 2020.

Božica Jelušić | Pitaš gdje su moje kruške, ne brini se ti za njih*



Sve kruške u rakiju jaku odlaze, hrpimice.
One slatke i reske, ispjegane i glatke.
U travi svijetle ko male, treptave žaruljice,
Već uzaludno zrele i uzaludno slatke.

Kotrljaju se noću do podbrežja i ceste
U vrelu kolovošku večer uz mrke zgrade.
Gdje obzor zarumeni poput pijetlove krijeste,
A ljudi na trijemu puše, novinama se hlade.

Još nadaju se nekoj sudbini po Lao Tseu,
Da ispravnim se putem stiže do pravoga cilja.
Završiš u kompotu, u torti il' frapeu,
I gurmani se pravi zbog tebe tope od milja.

Pa možebitno da ih slikar neki zapazi,
Da prosinu na slici, o zlatnu viseći klinu.
U čaši kruškovca da ih neka ruka pomazi,
I da se obraz osvjetla, barem u zadnjem činu.

No, one samo tako snatre, sirotice male,
I koštice u njima zveknu ko srdašce sitno.
Jer ljudi utjehu traže, nije im bogme do šale:
Sve kruške u rakiju jaku odlaze, neumitno.


Fotografije: Ivan Nivan
-------------------------------------------------------
+Parafraza stiha L.Morosina: Pitaš gdje je moja ljubav...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.