U času kad za brijegom sunčani viganj gasne.
Još hlapi iza tebe miris mušmule kasne.
Dok na propuhu vrata ne zatvore se s treskom.
OSTATI, to je teško. Uzeti tuđinski jaram.
Plesati po vulkanu, kriviti krv za prijestup.
Slušajuć kako ti vele oni što nose krijestu,
Čega se kloniti treba i što je zauvijek h a r a m.
OTIĆI lakim se čini. Odnijeti žar sa sobom,
Dok ježevi u klupku dišu u središte crno.
Bit ćeš ko drugi ljudi: u mahunarki zrno.
Doći će bolji dani, rastati te s tjeskobom.
Sad sve se čini jasnim, kao kad kreda piše:
Svi tvrdi argumenti, razlozi neosporni.
No, što će srce reći, naš sudac besprijekorni,
Ako prilike druge ne bude nikada više?
6. rujna 2021.
Flora Green
Fotografija; Ivan Nivan, Sutoni https://web.facebook.com/bozica.jelusic
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.