Jasna Popović Poje | Anđeli to tako rade

 

                                                   M..M.

1.

Naša  igra zimi:

ti s neba bacaš pahulje, a ja ih hvatam.

Jedna pahulja, jedan dodir.

(anđeli to tako rade)

Što više pahulja, to više dodira.

Vrijedi i za kosu, lice, dlan…

One koje padnu na usne, vrijede više.

Može? Hajde! Kreni! Bacaj! Sipaj!

Jedna pahulja, jedan dodir!

Što više pahulja, to više dodira!

(anđeli to najbolje rade)

2.

Naša igra u proljeće:

ja pušem u sjemenke maslačka,

a ti ih raznosiš.

Što više sjemenki, to više sreće.

(vjetar to tako radi)

Livade, polja, staze, šumarci…

Što više sjemenki, to više sreće.

Pušem u plesne haljine žutih maslačaka, pušem… 

A ti ih raznosi. Daleko, daleko…

Hajde! Pušem! Nosi! Pušem! Nosi!

Što više sjemenki, to više sreće!

(vjetar to najbolje radi)