Odmičem dio po dio: pokućstvo, knjige, čaše;
Te stvari što me guše, koje stvaraju nemir.
Još samo želim ući u unutrašnji svemir
Znakovi ništa ne znače: slabost se za njih hvata.
Ja želim plutati tamo, gdje telepatija vlada.
U geometriji zime, hladnoći punoj sklada,
Gdje te usrkne Nebo, kroz raskriljena vrata.
Nerazrezanu knjigu samo prst Božji prolista.
Postoje neki takvi predjeli svepropusni,
Gdje ljubav nije ni tijelo ni kukuta na usni,
Već samo kozmički drhtaj, samo vibracija čista.
Megafoni na trgu spominju velika djela.
No, svijet je mješina trula, puna probavljenih stvari.
Idem gdje jablani stoje u ledu, bijeli templari,
A misli su jasne i britke, oštre poput skalpela.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.