1940. Nada Sremec piše da žene po selima umiru
od abortusa nekontrolirano kao u Africi
U miraz dobiju propuh krletke i dugu, dugu iglu koja,
prišapne baka i namigne, nije za pletenje
Kad crvena zatrese čela do pucanja seizmograma,
preobražene u aveti pokušaju
ustati u grlima susjeda
i zamole da odu u ljekara
Od šamara uskoče kosti u obraze
Kako mogu druge, možeš i ti
Više i ne broje, barem jednom u srpnju ili kolovozu
prospu tegle nezdrave cikle
Po njoj gaze muška kopita, krda neobuzdanih cipela
timarenih poput tigrovih šara, jednako čvrstog ugriza
Često odu u baštu i nikad se ne vrate
Školarke bez majki pušu u jaglace
tako spretno da prošuplje pamćenje,
ukisele duge zimske hunjavice,
prodrhte tenkove i granate
gole kao platane
Poslije nametnute amnezije
ponegdje uskrsnu majke i nemajke
iz sudopera i pećnice,
nemoćna kolonija krtica
na danjem svjetlu
Grlo puno gelera
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.