Kolumne

nedjelja, 26. lipnja 2022.

Nena Miljanović | Pismo koje mi nećeš nikad napisati

 


ja nisam od pera ni vičan pismima
moja divna ženo
moja pesnikinjo
da
ti si mi žena
moje dosanjano onakraj života
kad se više ničem ne nada nit moli
kad me sve ostavlja
a da može život unazad kroz vreme
sve bih poništio što mi se desilo
i samoga sebe onoga pre tebe
i ovog sadašnjeg
bez snage da slomim
i pečate braka i okov navike
govoriš mi draga
bole te sitnice koje život znače
postelja za dvoje
i moje cipele složene uz njene
ormari s odećom muškarca i žene...
...jeste oženjen sam i muž sam ponekad
bar ti mi oprosti što ja ne opraštam kad nagone smirim
ispražnjen i kajan
na stub srama sebe privežem i šibam
svim rečima bola iz tvojih poema
strašno mi je duši
ja troje izdajem
tebe tajno moja i voljena ženo
i nju zakonitu
i samoga sebe
prkos je sudbini ovo među nama
reči bez dodira
život bez življenja
bez doma i bar groba za jedno uz drugo
a ipak smo jedno
plakala si noćas kad sam te nazvao
suze su mi tvoje padale ko zemlja
po humki ljubavi
kad si o odlasku
ne idi molitvo
poslednje si moje zbog čega još sanjam
da sam živ i muško
moja osedela
posle nas kuda bih
i kud ćeš mi ti

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.