Jedno je biti kavalir, drugo je biti debil.
" nikad mi tvoj otac nije dozvolio da platim piće. Bila bi to njegova sramota.", riječi su moje majke.
Bila su drugačija vremena.
Otac je počeo kopati u 45 oj pa je od 10 kila paprika poklonio 8,sestrama i penzionerima s kojima je igrao na karte.
U to vrijeme nije bilo sponzoruša.
Nije ni estrada imala uske noseve i usta kao da su pčele pogriješile livadu.
Muškost je otvarala vrata i prva prilazila.
Ljubav se događala oči u oči, na zemlji, pod nebom.
Bilo je više šarma, manje pedofila i korumpiranih policajaca.
Ptice su umirale pjevajući samo u filmovima u kojima su popovi bili blizu.
Postojao je neki respekt i tradicija je nosila zlatnu medalju.
Postojala je sirotinja i nedodirljivi bogataši.
Znalo se tko nosi hlače i tko je podrška.
Znalo se tko kuha ručak i večere se nisu hladile zbog izmišljenih sastanaka.
Događali su se rijetki slučajevi da žena zarađuje više. Ali, teško spojivi.
Zamislite,ona doktorica, on bauštelac.
Ne ide i gotovo.
Nekoliko puta zatekla sam sebe kako otvaram vrata muškarcu, kako ga propuštam u prometu, kako plaćam, kako zovem čitavu birtiju na rakiju, kako vičem : počasti muziku.
Ne, nisam ja kavalir. Ja sam debil.
Ali, što je tu je. Oduvijek kupujem drugima i sebi,
karticom na rate koju su mi upravo ukinuli.
Možda sam trebala biti muško.
Možda sam " od dobre tkanine,ali,kriv je kroj".
Ipak,nekad promislim da bi divno bilo imati u muškarcu sponzora,a to bih prevela kao podršku.
Koja će uzeti ključ 10 i promijeniti mi krepanu bateriju na autu.
Koja će me pitati kako sam provela dan i učiniti mi život manje jeftinim i više skupim za prirodnu ljepotu.
Upravo je moj sin pitao pare da kupi čokoladu djevojčici iz razreda čokoladu.
To je to, sine.
Ja ću biti tvoj kavalir dok ne odrasteš.
Za ostatak svijeta, prestajem biti debil.
Jer znam : postoji u svakoj ženi jedan ludi prostor u kojem se udvara sebi i sliči na sirotinju koja igra loto.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.