Ležim
na mekom tepihu mahovine
krijem se
u vjetru sjevernjačkom
s jednom molitvom
jednom molitvom
nepjevanom
u kosama
još udane žene
u tijelu diva što bdije
nad mojim gradom
prešutjet ću
sjaj ljiljana na žutome platnu
i sve tuge, sve pjesme
voljet ću
drhtave zvijezde
i planinu dragu u noći
što jedina razumije moju samoću
dobro sam i ležim na mahovini
podalje od ljudi
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.