nedjelja, 21. lipnja 2020.

Božica Jelušić | Trag jutra, tranzitorij


Trebalo bi dati sve u vjetar:
Lutke, cvijeće, olovke, papire.
Sve kapute, marame, šešire,
Sve što skupi bankar i mešetar.

Valjalo bi odreći se viška,
Da se na put odlučiš od prve.
Da ostanu na terasi mrve
I na stolu lubenice kriška.

Moglo bi se živjeti bez slave,
Tražeć svijetom odsjaj stare duše.
Onkraj šume, gdje se stabla ruše,
Gdje se vidi trag lisice plave.

Moguće je srknuti tišinu,
Među one što ne zbore prijeći.
Dobaciti koplje u srž riječi,
Ko Telemah, borac na daljinu.

Presložiti još se možeš stručno,
Boljem biću dati da se rodi.
U živoj se okupati vodi;
Ali srce stoji neodlučno...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.